Božić je najradosniji kršćanski blagdan kada se slavi rođenje Isusa Krista, a uz slavlje razvili su se brojni običaji poput kićenja drvca, priprave jaslica, odlaska na misu polnoćku, pjevanja božićnih pjesama te darivanja.

Osim susreta Boga i čovjeka to je vrijeme susreta rodbine i prijatelja, i Božić obiteljski blagdan – kazao je u razgovoru za Fenu gvardijan Franjevačkog samostana Šćitu fra Andrija Jozić.

– Taj dan slavimo ljubav koja s neba silazi. Bog postaje čovjekom i želi biti s čovjekom. Bog jeste stvorio čovjeka na početku čovječanstva ali je prvim grijehom raj zatvoren pa je Bog obećao poslati spasitelja u osobi Isusa Krista kojega mi slavimo upravo na Božić – ispričao je fra Andrija.

U BiH različiti običaji priprave za Božić

U BiH su različiti običaji od mjesta do mjesta, ali svugdje vrijeme priprave za Božić – došašće traje četiri nedjelje.

– Od prve nedjelje došašća do Božića ide se na mise zornice, uglavnom u 6 sati ujutro, a simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i na konačni Isusov dolazak na kraju vremena – kaže fra Andrija Jozić.

Na blagdan sv. Lucije običaj je posijati pšenica, kako bi do Božića dosegnula najveću ljepotu i krasila stol, prostor ispod bora, pored jaslica ili neko drugo prikladno mjesto. Uz dan sv. Lucije veže se i običaj darivanja djece.

U nekim krajevima obilježavaju se Materice i Očići. Materice se obilježavaju na Treću nedjelju došašća dok se Očići obilježavaju na Četvrtu nedjelju došašća, a uz njih se vežu stari narodni običaji koji obitelj drže na okupu i uče pravim životnim vrijednostima.

– Na Materice se slavi majka i zahvala je svim majkama. Na tzv. male Materice subotom navečer momci obilaze cure od kuće do kuće i kupe se darovi. Onda se sve skupljeno iznese i odnese u jednu kuću te se svi sastanu i goste, a ono što bi ostalo podijeli se najsiromašnijoj obitelji u selu – prepričava običaj fra Andrija Jozić.

Na Očiće, zahvaljuje se očevima. Na taj dan glava obitelji – otac ide na tavan prvi put nakon što se objesilo meso za sušenje i skida najbolji komad i donosi djeci kako bi im se otkupio.

Obiteljske domove krase jaslice i okićeni borovi

U božićno vrijeme crkve i obiteljske domove krase i jaslice u čijoj izradi sudjeluje cijela obitelj. Tema je naravno uvijek ista, no svake se godine nastoji prikazati na drugačiji način, upotrijebiti što više mašte kako bi jaslice izgledale što stvarnije, a sve češće se prirede i žive.

Za izradu jaslica pripreme znaju trajati i čitavu godinu, od izrade kućica, prikupljanja panjeva, branja mahovine…, a sama izrada i do tjedan dana. U jaslicama se nalazi ovčice, pastiri, panjevi, mahovine, uz neizostavne figurice Sveta tri kralja koji nose darove malom Isusu.

Također, dva do tri dana uoči Badnjaka kiti se božićno drvce, bor i pale svijeće.

– Pod utjecajem Zapada borovi se počnu kititi početkom prosinca , ali mi ovdje u Rami to ne prakticiramo. Advent je pokorničko vrijeme i do Božića smo u iščekivanju te nema veselja – napominje fra Andrija.

Poslije večere na Badnjak, još se malo sjedilo i razgovaralo, pjevalo ili molilo, a poslije se ljudi odlaze na sv. misu polnoćku. Sveta misa polnoćka jedna je od najsvečanijih misa u godini i jedina, koja se slavi u pola noći. Prije polnoćke, obično je prigodan uvodni program u kojem se izvode božićni igrokazi i recitacije.

Na polnoćki se prvi puta pjevaju božićne pjesme, koje su sastavni dio bogoslužja. Uobičajen redoslijed božićnih pjesama je “Kyrie Eleison”, “Svim na zemlji mir veselje”, “Dvorani neba”, “U to vrijeme godišta” , “Radujte se narodi”. Obično se na kraju izvodi “Tiha noć”.

Nakon polnoćke, okupljeni vjernici jedni drugima čestitaju “Sretan Božić” i vraćaju se svojim kućama.

Na Božić obiteljski ručak i bogata trpeza

Na Božić, 25. prosinca, se u veselom raspoloženju slavi Isusovo rođenje te se taj dan upriliči zajednički ručak u krugu obitelji, a na trpezu se iznosi sve što se pripravljalo prethodnih dana: kolači, sarma, pečenje te tradicijsko jelo “keške” od piletine i pšenice ili geršla/ječma.

Nakon Božića, 26. prosinca blagdan je sv. Stjepana Prvomučenika i taj dan se posjećuju rođaci, prijatelji i susjedi. U Hercegovini je običaj da zetovi taj dan idu kod punice na ručak.

Drugi dan Božića je blagdan sv. Ivana i započinje blagoslov domova i obitelji. Obično traje do Bogojavljenja, ovisno o broju vjernika u župi.

Dan Nevine dječice slavi se 28. prosinca. Zove se i Mladenci ili Mladinci. To je dan, kada se Crkva sjeća nevine dječice, koje je dao pogubiti židovski kralj Herod bojeći se, da će novorođeni Isus zauzeti njegovo prijestolje pa je naredio, da se poubijaju svi dječaci u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže, nadajući se da će među njima biti i Isus.

U nekim se krajevi, već na dan sv. Ivana pripremaju šibe za Mladence. Ujutro roditelji lagano išibaju svoju djecu, a poslije ih darivaju suhim voćem i slatkišima.