Prof. dr. Esma Ćemerlić-Zečević, specijalista pedijatar, bila je dugogodišnja šefica Pedijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. U intervjuu za Anadolu Agency govorila je i o tome da li je vrijeme za popuštanje mjera vezano za koronavirus kada su u pitanju mlađi od 18 godina, te kakva su stajališta struke u smislu početka ponovnog rada obdaništa i škola

Okončanje Drugog svjetskog rata, datum koji se sada obilježava kao Dan pobjede nad fašizmom, značilo je neizmjernu radost, koja se ne može opisati, to se jednostavno mora doživjeti, rekla je sjećajući se tog perioda doktorica Esma Čemerlić-Zečević, kćerka Hamdije Čemerlića u ekskluzivnom intervjuu za Anadolu Agency (AA) .

“Bila sam mala, meni je bilo šest godina. Ali, znam za te velike radosti. Kako se mama radovala, kako smo se svi radovali. Otac je bio partizan i jedva smo čekali da on dođe. Sjećam se svih tih radosti kod kuće kada smo se pripremali da će on doći iz partizana. Tu radost je teško opisati. To čovjek treba da doživi. I neizmjerne su radosti bile kada su došli partizani”, istakla je dr. Ćemerlić-Zečević.

Otac osnivač Fakulteta Islmskih nauka

Kaže, kako su Drugi svjetski rat proveli u Lješevu, kod Ilijaša, dvadesetak kilometara od Sarajeva.

“Tamo smo bili cijeli rat. I sreća da smo preživili. Ali taj momenat završetka rata se sjećam. To su vrlo pozitivna i divna iskustva. Pogotovo što je meni otac došao iz partizana. Mi smo bili na selu. Onda su počeli da dolaze prijatelji, komšije, ljudi iz sela, čestitanja. Tako je to bilo danima kada je otac došao iz partizana. Drugo što nam je bilo vrlo drago da je preživio taj rat i da se vratio kući”, naglasila je dr. Ćemerlić-Zečević.

Hamdija Ćemerlić je učestvovao na zasjedanju ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a u Jajcu, a zatim i u donošenju prvog ustava Jugoslavije i najviših pravnih akata Bosne i Hercegovine, čime je dao vlastiti doprinos očuvanju i afirmaciji državnosti BiH.

Poslije rata bio je akademik i rektor Univerziteta u Sarajevu. Aktivno je učestvovao u donošenju Ustava Islamske zajednice u Jugoslaviji. Prvi je postigao doktorat iz oblasti pravnih nauka na poznatom pariskom Univerzitetu Sorbonne.

U njegovu čast, bivša ulica Bratstva i jedinstva u Sarajevu, općina Novo Sarajevo, dobila je ime Ulica Hamdije Ćemerlića.

“Otac je bio osnivač Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Imao je i nekakav interes da bude profesor na fakultetu i nisu ga zanimale puno druge funkcije koje su mu nuđene”, naglašava dr. Ćemerlić-Zečević.

Niti jednog momenta, kaže dr. Esma Ćemerlić-Zečević, vjera u njihovoj porodici nije bila zapostavljena.

“U našoj kući, u našoj porodici držalo se do vjere, držalo se do islama. Moj otac je također na tome insistirao. Tako da smo se svi toga pridržavali. Bila je i moja nana, koja je bila također opredjeljena za to. Sve se poštovalo. Sva tradicija islama se potpuno poštovala u kući Ćemerlić”, kaže dr. Ćemerlić-Zečević.

Djecu izvoditit u zelenilo i na planine

Prof. dr. Esma Ćemerlić-Zečević, specijalista pedijatar, bila je dugogodišnja šefica Pedijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

U intervjuu za Anadolu Agency govorila je i o tome da li je vrijeme za popuštanje mjera vezano za koronavirus kada su u pitanju mlađi od 18 godina, te kakva su stajališta struke u smislu početka ponovnog rada obdaništa i škola.

“Ne mogu se mjere držati do unedogled. Treba popustiti mjere. I osigurati da se jedan kraći period može izvesti dijete, ali negdje u neko zelenilo ili gdje je mogućnost za infekciju manja, a idealni za to su planina ili selo. Dijete treba izvoditi, jer ne može se držati vječno u kući. Što se tiče komunikacija, ja bi još uvijek za malu djecu ostavila i odgodila to i bila vrlo oprezna. Nikada se ne zna ko je kliconoša od tih odraslih, a ko nije”, navodi dr. Ćemerlić-Zečević.

Kada je u pitanju ponovna uspostava nastavnog procesa, odnosno otvaranja škola i obdaništa, dr. Ćemerlić-Zečević kaže da je to “mač sa dvije oštrice”.

“Treba djeca da se druže, treba da idu u školu, ali to nosi sve veliki rizik infekcije. Nikada se ne zna ko je infektivan i od te djece i od odraslih i kako se manifestuje ta infekcija. Može biti jednostavno da se ne menifestuje, da to budu kliconoše, što se dešava kod bakterijskih infekcija. Sa tim smo ranije mi imali velike probleme, sa tim kliconoštvom i sa prenosom sa jednog djeteta na drugo, a da uopšte to dijete koje je kliconoša nema siptoma. Mislim, stoga, da treba biti vrlo oprezan. Ne znam ni šta bih rekla za taj boravak u obdaništu. Pitanje je i sa vaspitačicama. One mogu dati jedan bris, ali trebali bi svaki dan davati i raditi bris kako bi stvar držali pod kontrolom. To je jedan veliki rizik, a opet, djeca treba da budu u društvu. Ne možete ih izolovati u kući”, kaže dr. Ćemerlić-Zečević.

Za boravak djece u kući, ključna je, kaže doktorica, uloga roditelja i porodice.

“Ako su roditelji u kući, onda treba posebno da se posvete svojoj djeci i da im organizuju nekakve aktivnosti u kući koje će biti djeci interesantne. Sada zavisi i koji uzrast je dijete. Ako je uzrast djeteta od dvije ili tri godine, onda oni vrlo brzo gube interes za to nešto što im roditelji organizuju i svaki put hoće nešto novo, zapravo svaki čas hoće nešto novo. Tako da mislim da je to veliki problem i za roditelje”, navodi dr. Ćemerlić-Zečević.

Za malu djecu isključiva odgovornost roditelja

Tokom boravka kući, naglašava, ali i tokom boravka vani treba posvetiti posebnu pažnju higijeni djeteta.

“Roditelji moraju biti odgovorni. Ne mogu biti djeca mala odgovorna. Ne mogu djeca do 6 ili 7 godina biti odgovorni. Djeca će zaboraviti oprati ruke. Pitanje je i kako peru ruke. Roditelji tu moraju biti angažovani oko te higijene, sigurno. Ne može samo djete. Isto je i kada je u pitanju malo dijete, prvi i drugi razred. Ne mogu biti odgovorna toliko djeca”, navodi dr. Ćemerlić-Zečević.

Stoga i u slučaju ponovnog boravka u djece u vrtićima, uloga roditelja i vaspitača u smislu održavanja higijene djeteta je ključna, a u školi, osim roditelja, i učitelja i nastavnika.

“Tu, u školi, moraju biti odgovorne učiteljice i nastavnici. Naime, ako je škola – nastavnici, ako je kuća – to su roditelji. I to su velike odgovornosti, pravo da kažem”, naglašava dr. Ćemerlić-Zečević.

Kada je u pitanju nošenje maski kod djece, naglašava da u nekoj mjeri one štite.

“Ali, koliko dijete može nositi masku i kakvo je to opterećenje psihičko za dijete, to je sve za nas upitnik. Imam unuka od tri godine. I njemu dojadi u kući. Izvedu ga napolje. Ali, uvijek sam oprezna i vrlo zabrinuta kada ga izvedu napolje kako će biti. To su uvijek veliki rizici na koje mi ne možemo dati odgovor dok ne prođe jedno izvjesno vrijeme poslije ove infekcije, pa da se steknu neka iskustva. Unaprijed je veoma teško. Samo treba djecu izvesti vani, mora, ali onda treba vidjeti gdje. Možda je planina ta koja je manje infektivna i pogodna za to. Ali, komunikacije su vrlo važne i na to se mora obratiti posebna pažnja”, navodi dr. Ćemerlić-Zečević.