Od 7.000 Srba koji su prije rata živjeli u Konjicu danas je ostalo blizu 300, pretežno starijih. Neki su se trajno odselili, neki život izgubili u ratu. Nedavno je 13 bivših pripadnika Armije RBiH, Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova u Konjicu uhapšeno zbog zločina nad desetinama žrtava srpske nacionalnosti u opštini Konjic.

Ovaj spomenik svjedok je jedne od potresnijih priča iz perioda rata u Konjicu, priče o porodici Golubović. Porodici koju su jula 1992. šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Konjic odvela iz stana i strijeljala . Đuro, Vlasta i Pavle na mjestu su bili mrtvi, Petar je preživio prvo strijeljanje, ali drugo ne, poručuju oni koji su ih poznavali.

“Drugo dijete je uspjelo da se izvuče, da na neki način pobjegne, da dođe do punkta na punktu. Ono je tražilo pomoć, međutim ljudi koji su bili na punktu iz, za ljudski razum nerazumljivih razloga, su to dijete predali ovim zločincima jer stvarno kako drugačije nazvati nekog ko dijete od pet, šest godina – kad je shvatilo da ga nije ubilo jednom – sad ga ponovo ubija”, priča Luka Ivanišević.

Ivanišević je, kaže, poznavao porodicu Golubović. Otac Đuro bio je profesor, čovjek koji je posvetio život obrazovanju drugih i ne shvata kako je nekom mogao smetati, a posebno dva dječaka od 5 i 7 godina. Grobno mjesto i spomenik u obliku srca jedino je što je ostalo od ove porodice. Od bliže porodice Golubovića u Konjicu nikog nema, neki su umrli, a neki se odselili. O tome je u kolumni pisao i Dragan Bursać.

“Petar nikada neće slaviti 32. rođendan. Petar nikada neće ispričati ni ovu ni bilo koju drugu priču. Petar je dječak dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ”, napisao je Bursać.

Konjički paroh Milan Bužanin kaže kako se svake godine služi pomen porodici Golubović na, prema njegovim riječima, svetom mjestu.

“Mjestu koje obilježava svu ljudsku surovost, ljudsku glupost, da šta treba čovjeku da bude, da ubije jedno dijete. Samo da se to zapitamo i naravno da smo to čuli. To je vrlo potresna priča, priča koja boli svo pravoslavlje u Konjicu, a i sve normalne ljude”, poručuje paroh.

Za u bistvo porodice Golubović pred Kantonalnim sudom u Mostaru osuđen je Miralem Macić na 12 godina zatvora. Imena Petra i Pavla možda bi sada bila u monografiji diplomiranih Konjičana, umjesto toga imena Petra i Pavla upisana su na spomenik ubijenoj djeci Konjica bez obzira na nacionalnost. (N1)