Na većini fakulteta Univerziteta u Sarajevu, na osnovu raspoloživih mjesta organiziran je i naknadni upisni rok. U prvom upisnom roku bila je 3.851 prijava (oko 60 posto), a za prvu godinu prvog ciklusa ponuđeno je 5.880 mjesta.

U vezi s tim izvršni direktor Omladinske informativne agencije (OIA) Jan Zlatan Kulenović izjavio je za Fenu da je činjenica da je manje upisanih na javne fakultete u Bosni i Hercegovini, a razlog je što mladi sve više napuštaju BiH.

– Nemamo još podatke koliko se povećao broj upisa na privatne fakultete, ali definitivno razlog zašto na nekim privatnim fakultetima imamo povećani broj upisanih jest u činjenici da su tu radi o “brzom dobivanja diplome” koje nazivam fiktivnim privatnim fakultetima. A za one koji spadaju u kategoriju privatnih kvalitetnih fakulteta, koji također postoje, rezultat njihovog većeg upisa upravo je u tome što nude kvalitetniju infrastrukturu, moderniju opremu, nastavne planove i programe  i odnos profesora prema studentima – kazao je Kulenović.

Istakao je da ako govori o povećanju upisa na privatne u odnosu na javne fakultete, mogu biti isključivo dva razloga.

– Ili je riječ o tome da su fiktivni privatni fakulteti vrlo pogodni za „lako“ dobivanje diplome, a drugi razlog jeste da ambiciozniji studenti žele kvalitetniji studij jer su daleko bolji od javnih – naglasio je  on.

Kako je istakao rektor Internacionalnog Burch univerziteta Damir Marjanović u svakoj generaciji se pronađe dovoljan broj izuzetno zainteresiranih i još više motiviranih mladih ljudi koji pronalaze sebe u nauci i u naučnome radu.

– Takve ljude je lako detektirati i još lakše motivirati – jednostavno im treba stvoriti uvjete u kojima će njihovo kritičko znanstveno razmišljanje biti ohrabreno i u kojima će im biti omogućeno da svoje ideje i realiziraju – rekao je Marjanović.

Naglasio je da pojedine analize ukazuju na tendenciju povećanja upisa na privatne fakultete i “čini mi se da se polako razbijaju stereotipi o svim privatnim univerzitetima kao tvornicama papira i bezvrijednih diploma”.

– Neminovno je da su motivi različitih studenata u biti i različiti te da neki od tih mladih ljudi tragaju za znanjim i vještinama koje možda ne mogu pronaći na državnim univerzitetima, dok drugi  misle da će plaćenom školarinom ujedno kupiti diplomu. No, ovaj proces nije ireverzibilan, vjerujem da  privatni i državni univerziteti su svjesni da postoji samo jedan kriterij koji može i mora biti presuđujući u utrci za studente, a to je kvaliteta i ništa drugo – dodaje Marjanović.

Smatra  da  je podjela na privatne i državne univerzitete primarno zasnovana na određenim stereotipima.

A taj stereotip podrazumijeva da su profesori na državnim univerzitetima nedostupni, nezainteresirani i da ih nije pretjerano briga za studente, njihovo znanje, dok oni na privatnim su nestručni i, po tom stereotipu, poklanjaju ocjene jer je školarina već plaćena.

-Imam iskustvo dugogodišnjeg rada na državnim i privatnim univerzitetima kako u BiH, tako i u regionu  pa iz prve ruke vam mogu reći da postoje kvalitetni  državni i privatni univerziteti, kao i oni koji to nisu u obje ove kategorije. Odgovorno tvrdim da postoje odlični profesori  na državnim  te na privatnim univerzitetima koji fenomenalno rade svoj posao, kao i oni koji su jednostavno zalutali u akademske vode pa ne bi smjeli predavati niti na jednoj od ovih dviju kategorija visokoškolskih ustanova – dodaje Marjanović.

Prorektor za naučnoistraživački rad Univerziteta Sarajevo Izet Rađo ističe da nema spoznaju da sve više mladih ljudi upisuje privatne fakultete.

– Još su javni univerziteti vodeći u obrazovnom prostoru u BiH. Kako će biti ubuduće zavisi od puno faktora – rekao je Rađo.

Naglašava da  na javnim univerzitetima, kao i privatnim postoje ljudi i fakulteti koji su kvalitetni.

– Isto važi i da i na jednim i drugim univerzitetima imate loše profesore i fakultete. Promatranje visokog obrazovanja kroz javne i privatne institucije crno-bijelom percepcijom nije dobro – dodaje Rađo.

Svakako, ističe, dobre institucije i profesore treba promovirati, a loše treba sankcionirati u skladu sa Zakonom, dodajući da u organiziranim društvima to radi država, te i kod nas bi bilo vrijeme da se država ozbiljnije pozabavi visokim obrazovanjem, kako javnim, tako i privatnim po istim principima i metodologijama.

Rađo naglašava da ako se to ne dogodi prostoru visokog obrazovanja u BiH prijeti  urušavanje.