Sve u vezi sa Josipom Brozom Titom intrigira domaću javnost iako ga među nama nema decenijama. Posebno mjesto u svemu ima – njegov sef.

Razne priče su se ispredale o tome šta se u njemu sve nalazi i svaka informacija koja bi se pojavila o tome privukla bi, po pravilu, veliku pažnju. Priča kaže ovako – takozvani depo 555 u Narodnoj banci Srbije poznatiji je kao Titov sef i sadrži razne dragocjenosti.

Sve stvari iz depoa 555 popisala je državna komisija, na osnovu odluke nekadašnjeg Predsedništva SFRJ od marta 1982. Popis i spisak sa stvarima predat je do kraja juna iste godine na čuvanje trezoru NBJ, sa oznakom „državna tajna”, a obuhvata stvari koje su se nalazile u objektima Memorijalnog centra „Josip Broz Tito”, piše Politika.

Državna komisija otvorila je 2013. takozvani Titov sef u Narodnoj banci Srbije, tri decenije od kada su, po odluci Predsjedništva SFRJ, ti predmeti tamo deponovani. Danas.rs je otkrio sadržaj stvari prema spisku koji je predočen tadašnjem rukovodstvu zemlje.

Narodnoj banci Jugoslavije predato je:

a) zlato u polugama i u prahu, u ukupnoj težini od 29,366 kg;

b) zlatnici (veliki i mali), ukupno 2.663 komada;

c) predmeti od zlata, briljanata i dijamanata koji su pripadali porodici Karađorđević, ukupno 149 komada;

d) predmeti od zlata i drugih plemenitih metala koji su poslije rata uzeti iz trezora Narodne banke Jugoslavije, zaplijenjeni ili nabavljeni iz državnih sredstava, ukupno 251 komad;

e) numizmatički novac veće vrijednosti, ukupno 1.271 komad;

f) odlikovanja koja su pripadala porodici Karađorđević, 13 komada;

g) posuđe od srebra, i srebra sa pozlatom, ukupno 18 kompleta;

h) ostali predmeti manje vrijednosti (dugmad za manžetne, kutije za cigarete, medaljoni, privjesci, značke i dr.), ukupno 83 komada;

i) devize u gotovu: 26.219 USA $, 36.000 DM i 2.200 danskih kruna.

Svi predmeti i novac predati su Narodnoj banci Jugoslavije zapisnički, sa obavezom da izvrši stručnu procjenu vrijednosti predmeta koji imaju historijsku i arheološku vrijednost i te predmete ustupi odgovarajućim muzejskim ustanovama u Jugoslaviji, a ostale predmete da pretvori u zlatnu rezervu ili proda na aukciji, shodno zaključku Predsjedništva SFRJ.

U informaciji je izričito navedeno da su odlikovanja, spomen-plakete (zlatne i ostale), razne diplome, zahvalnice, priznanja i štafetne palice evidentirane, ali da nisu unijete u Narodnu banku Srbije.

Budući da je prema odluci Predsjedništva SFRJ ostavljena mogućnost da se dio tih stvari pretvori u zlatnu rezervu NBJ ili da se čak proda na aukciji, mogućno je i sasvim vjerovatno da tadašnji spisak stvari ne odgovara stanju koje je nađeno prilikom ulaska državne komisije, dodaje Danas.

Sve što se tiče ovih predmeta desilo se u periodu od kraja marta do kraja juna 1982. godine, kada su svi predmeti prenijeti u Narodnu banku Jugoslavije i pohranjeni u sefove. Budući da se očekivala ostavinska rasprava u kojoj nasljednici nisu bili jedinstveni, a za tadašnje rukovodstvo posebno su neprijatni bili zahtjevi Titove udovice Jovanke Broz, smatralo se da ovi predmeti ne mogu da budu njen dio. Ovdje je riječ uglavnom o zlatu za koje se ne zna kako se našlo u Titovoj rezidenciji i čemu je trebalo da služi – kao i jednom broju dragocjenosti i odlikovanja iz zaostavštine kraljevske porodice Karađorđević.

Mogućno je da je zlato bilo uzeto iz državnih rezervi kako bi stajalo na raspolaganju Titu i rukovodstvu zemlje u slučaju nužde ili nepredviđenih okolnosti kao što su agresija na državu ili neke slične okolnosti.

WW2 USSR (Soviet #Union) Collection Order of #Suvorov (1st class) #1943-1991 (scr, LINK:http://t.co/teIternx0u pic.twitter.com/vBYDgV1NCq

— zeppy.io soviet (@zeppy_soviet) July 7, 2015

Titovo ordenje, prema odluci Predsedništva SFRJ, bez obzira na njegovu vrijednost, nije pohranjeno u Narodnoj banci Jugoslavije. Imajući u vidu da neka od tih odlikovanja imaju veliku materijalnu vrijednost, predloženo je da porodica dobije kopiju, a da država, zavisno od prirode odlikovanja, ponudi materijalnu nadoknadu nasljednicima, dok bi se originalni orden zadržao u javnom vlasništvu.

Na sjednici Predsjedništva SFRJ održanoj 30. marta 1982. generalni sekretar tog organa, general Ivan Dolničar, upoznao je članove Predsjedništva o pitanjima vezanim za zaostavštinu Josipa Broza. Tada je zaključeno da se zlato deponuje u trezor Narodne banke. Zajedno sa tim odlučeno je i da se „imovina za koju je utvrđeno da je pripadala porodici Karađorđević preda na raspolaganje Narodnoj banci Jugoslavije. Narodnoj banci Jugoslavije naloženo je da „uz angažovanje stručnjaka treba da ocijeni koji predmeti iz ove imovine imaju posebnu umjetničku ili historijsku vrednost radi predaje odgovarajućim muzejskim institucijama u SFRJ.

Ono što je zanimljivo – Predsjedništvo SFRJ odlučilo je da se neki predmeti prodaju na aukciji. Tačnije rečeno, naložili su da se utvrdi koji predmeti se mogu unovčiti na aukciji, a koji se mogu uključiti u zlatne rezerve Narodne banke Jugoslavije. Otuda je sasvim mogućno da je veliki broj dragocjenosti Josipa Broza i porodice Karađorđević u međuvremenu nestao, bilo da je „aukcijski prodat“, bilo da je priključen državnim rezervama.

A kako pišu Vijesti, na spiskovima sa Titovom zaostavštinom nalaze se kovani novac, zlatnici, austrougarski dukati, ukrasne igle sa brilijantima, rubinima i drugim dragim kamenjem, zlatni opiljci, tabakere, vrijedni satovi, albumi sa slikama… Iza Tita je ostao i čuveni orden Suvorova, milionske vrijednosti, koji imaju samo Staljin i Žukov. Da sve bude intrigantnije – tu su i kamenčići sa Mjeseca, poklon američkih astronauta.