I pored znatnog napretka tehnologije, niko još nije uspio pronaći stroj za proizvodnju krvi. Ovu dragocjenu tečnost može proizvesti samo čovjek. I to je, kaže, razlog što je stoti put darivao – ekipa Federalne TV bila je s Bugojancem Nijazom Jusufspahićem.

Dolazak u prostor transfuzije, bugojanskog doma zdravlja, za ovog je skromnog čovjeka postao rutina. Uobičajen ljekarski pregled je uvod u njegov stoti put darivanja krvi, koja će nekome spasiti život. Na upit sjeća li se kada je to učinio prvi put, kaže da je to bilo kad je imao 18, 1972. godine – za oca njegovog školskog prijatelja.

U skoro pola stoljeća dao je 35 litara krvi, ali ne zna koliko je onih kojima je spasio život. I ne odustaje, ali sa sjetom priča o vremenu u kojem je darivanje krvi bila ne samo tradicija nego i pitanje časti.

“Bugojno je prije rata bilo, slobodan sam reći, najorganiziranije što se tiče dobrovoljnih davalaca krvi. Imali smo tri društva, s preko 300 osoba, koje su bile spremne u svako doba dana i noći dati krv. Nažalost, danas se to stanje promijenilo, ostalo nas je dvadesetak”, kaže ovaj dobrovoljni darivalac krvi.

I svi oni su premašili pedesetu godinu života. Među dobrovoljnim darivaocima krvi nema mladih, kojima najčešće zatreba ova dragocjena tečnost. Razloga je puno, a na upit da li društvo prepoznaje ovu humanu misiju, Nijaz kaže kako kao aktivni dobrovoljni davalac krvi nema nikakvu privilegiju – plaća markicu zdravstvenog osiguranja kao i svi.

No, to ga ne sprečava u njegovoj namjeri da pomogne. Jer on je dobro naučio razloge koji se čuju od zdravstvenih radnika – dr. Armina Kukić, uposlenica Doma zdravlja Bugojno, podsjeća da se na umjetni način ne može proizvesti krv.

Nakon stotog darivanja krvi, Nijaza – umjesto barem čestitke – čeka običan radni dan. Najveća nagrada ipak mu je spoznaja da je svojom krvlju mnogima spasio život.