Balet je život. I to je zaista tako. Odricanja su velika. Riječ je o umjetnosti koja je dobra za građu tijela, ali i držanje kojom se mogu popraviti i određeni deformiteti kod djece poput stopala i kičme. Učenici baletskih škola moraju paziti da imaju ishranu vrhunskog sportiste, da budu stalno na časovima jer balet zahtijeva vrhunsku i tjelesnu spremnost.

Mnogo je onih koji se odlučuju za balet, da li zbog ljubavi prema ovoj umjetnosti ili želji da isprave neke svoje deformitete kičme i stopala, prije svega.

Osmijeh i trčkaranje malih balerina dočekalo je ekipu Anadolu Agency (AA) u Osnovnoj muzičkoj i Baletskoj školi “Novo Sarajevo”. Pripremaju se za još jedan čas. Nastavnice su tu da im pomognu oko vezanja kose. Oblače bodi i baletanke i jedna pod jedna ulazi u veliku salu za vježbanje. Vesele su i već se razgibavaju sa osnovnim vježbama koje nama djeluju preteško. Sve imaju isti stav. Leđa ravna, uspravne, graciozne i nasmijane. Riječ je o djevojčicama od osam do 12 godina koje već ozbiljno pristupaju ovoj umjetnošću.

Već nastupaju u nekim predstavama, takmičenjima, a većini je uzor i inspiracija poznata balerina Narodnog pozorišta Sarajevo Tamara Ljubičić.

Dočekala nas je balerina, nastavnica klasičnog baleta Samra Mlinar-Madić (37) koja trenutno radi u Osnovnoj muzičkoj i Baletskoj školi “Novo Sarajevo” kao nastavnik klasičnog baleta i historijskih igara te kao voditelj Odsjeka za klasični balet. U toku je čas sa učenicama četvrtog razreda, njih 12 pažljivo prati svaku instrukciju i riječ koju uputi Mlinar-Mandić. Skoncentrisane odrađuju posljednji čas.

“Baletom se bavim od šeste godine. Počela sam vrlo rano, isto kao i djevojčice u ovoj baletskoj školi, da razvijam interes za baletsku umjetnost ali sticajem okolnosti bila sam i malo vragolasto dijete pa mi je balet uveliko i pomogao da usmjerim energiju na nešto pozitivno”, počela je Mlinar-Madić priču o svojim prvim počecima kada je ova umjetnost u pitanju.

Drago joj je što uvijek imaju fantastične generacije učenika koji pohađaju Odsjek za klasični balet u ovom školi.

“U mojoj klasi je trenutno 12 učenica i dvije hospitantice. Sve su divne, krasne i vrlo posvećene baletu. Jako vole to što rade, a meni je vrlo drago jer interes za baletsku umjetnost je veliki. Drago mi je da su naša djeca zaista posebna, ne samo po tome što pored matične škole pohađaju baletsku školu već zato što u sklopu ovog odsjeka imaju i nastavne predmete klavir i solfeggia”, pojasnila je Mlinar-Madić.

Djevojčice su u nastavnom procesu u ovoj školi već četiri godine, dakle, završavaju osnovnu baletsku školu.

“Nadam se da će nastaviti sa srednjom baletskom školom koja također traje četiri godine. Nadamo se nekim promjenama, da se malo produži školovanje u osnovnim baletskim školama, da to bude šest godina jer je za baletskog igrača vrlo bitno da ima dugogodišnji proces i odgoja i obrazovanja u baletskoj školi”, kazala je Mlinar-Madić.

Govorila je i o prednostima i dobrobitima koje nosi balet sa sobom. Balet je zapravo dio njih. Budući da pohađaju dvije škole imaju jako malo vremena na raspolaganju. Jako su dobre učenice i stvar je u organizaciji njihovog slobodnog vremena.

“Drago mi je da svoje slobodno vrijeme koriste za ovako divnu umjetnost. Balet je specifična umjetnost. Ako ga zavolite uđe vam pod kožu i živite balet. Kažu: Balet je život. I to je zaista tako. Odricanja jesu velika. Morate paziti da imate ishranu vrhunskog sportiste, da budete stalno na časovima, da ste u kontinuitetu uvježbani. Balet zahtijeva vrhunsku i tjelesnu spremnost, mentalnu kondiciju. Čak se baletom mogu popraviti i određeni deformiteti. Imamo mnogo učenica koje možda nemaju ambiciju ni želju da budu balerine na scenu jer je to jedan od najtežih poslova, govorim iz ličnog iskustva, ali žele da isprave neke svoje deformitete kičme, stopala prije svega. Čak i mnogi ljekari preporučuju i djevojčicama i dječacima da se bave baletom”, istakla je Mlinar-Madić.

Podsjetila je i na riječi jedne učenice koja je kazala da “ona balet živi, pleše, diše i sanja”. Školu su pohađali i neki dječaci koji su, naglasila je, čak poželjni u baletskim školama.

“Balet se bazira na nekoj duetnoj igri tako da su nam dječaci itekako potrebni. To je možda u našoj državi malo teže i manji je interes ali mi njih jako trebamo. Vjerujem da je manji interes za upis u baletsku školu, što se dječaka tiče, upravo zbog našeg specifičnog mentaliteta. Nažalost, naš mentalitet nema milosti prema dječacima koji idu u baletsku školu”, poručila je Mlinar-Madić.

Nastavnica klasičnog baleta Azra Tahmiščija (24) balet vježba od osme godine. Uvijek je voljela da pleše.

“Radim sa djevojčicama koje pohađaju prvi razred. Riječ je o djevojčicama koje imaju od šest do devet godina. Najbolje godine za upis na balet je od osam do devet godina”, ispričala je Tahmiščija.

Kada su u pitanju časovi potrebno je da se zainteresuju i da sve rade kroz igru.

“Sve što radimo, radimo kroz igru. Naravno, tu postoje i trenuci kada vježbe traže ozbiljnost, njihovu maksimalnu posvećenost, koncentraciju i to je nešto što im pomaže i u daljem životu, u cjeloživotnom razvoju. Djevojčice treniraju svaki dan po dva školska časa”, istakla je Tahmiščija.

Kroz balet se u djevojčicama, kako je kazala, razvija gracioznost.

“Često na mogu čuti, kada kažem čime se bavim, da se to vidi”, dodala je Tahmiščija dok je okružena veselim malim balerinama. Učenice baletske škole su imale priliku da budu dio baletske predstave koja je trenutno na repertoaru, a riječ je o predstavi “Pepeljuga”. U pripremi su premijere predstave “Krcko Oraščić”, a učestvovale su i u mjuziklu “Annie”. Andrea Hrabač balet vježba od treće godine.

“Ovdje sam već četvrtu godinu. Kao mala sam često išla u Narodno pozorište i gledala različite baletne predstave. Mnogo mi se svidjelo kako to izgleda”, ispričala je Andrea koja želi biti kao balerina koja pleše u Narodnom pozorištu Tamara Ljubičić.

Od vježbi najteži joj je afagio – sporo dizanje noge. Za to, prema njenim riječima, treba mnogo snage u nogama. Dvanaestogodišnja Amila Snagić vježba već devet godina.

“U baletu volim kako je kompleksan ali opet ima neku ljepotu. Veoma je zahtjevan ali meni se to sviđa. Nekada mi je teško kada radimo špice jer tada dobijem mnogo žuljeva. Do sada nisam imala neku ozbiljnu povredu”, pojasnila je Amila kojoj je Tamara također uzor i inspiracija i neko ko bi ona željela biti u budućnosti.

Balet je oduvijek njena želja.

“Roditelji su mislili da ću raditi nešto drugo ali su se složili sa mnom. Balet sam izabrala jer je to jedan od najljepših plesova. Veoma je elegantan”, dodala je Amila.

Vesele i nasmijane pozdravljaju nas na odlasku i nastavljaju sa vježbama.