Petak, 10. Jula 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Anatomija terora: Kako normalni ljudi postanu ekstremisti?

Potrebno je više od religijskog fanatizma i mržnje da bi neko ubio nevinog čoveka, ali stvarno prepoznavanje korijena terora inspirsanog tzv. Islamskom državom donekle bi pojasnilo uzroke ekstremizma.

Marc Sageman, koji je radio za CIA-u ’80-ih godina, danas je forenzički psihijatar i stručnjak za terorizam. Godinama je istraživao kako neko postane terorista i u knjizi “Understending Terror Networks” iz 2004. godine, Sageman je ispitao motivaciju 172 džihadističkih terorista.

Njegovi zaključci proizašli su iz niza intervjua u zatvorima i psiholoških studija i pokazali su da terorizam nije samo reduciran na ideološke ili verske motivacije, niti na poremećaje ličnosti.

U naučnom radu The causes od terrorism iz 1981. godine Marta Crenshaw, stručnjakinja za borbu protiv terorizma, zaključila je da su ljudi koji počine terorizam obično uključeni u mrežu porodičnih ili prijateljskih veza, odani grupi, bilo da je plemenska, kulturološka, nacionalna, vjerska ili politička.

Historijski, ubijanje nedužnih u terorističkim napadima ili u genocidu dešavalo se kad jedna grupa strahuje od neke druge grupe.

Kroz razgovore s osuđenim džihadistima, kriminolog Andrew Siilke je zaključio da je ideologija glavni razlog za njihovo uključenje, ali kada ih je pitao na koji način su uključeni, odgovori su uvijek imali veze s porodicom, diskriminacijom, nedostatkom prilika za posao, žudnjom za osvetom zbog smrti muslimana…

“Vlade ne vole čuti da je neko postao džihadista jer mu je brata pretukla policija ili jer je mnogo civila poginulo u napadu avionima u Mosulu… Dominantna ideja je usredsrediti se na pobjedu protiv radikalne islamske ideologije i ostaviti sve komplicirane i nejasne obrasce ponašanja iza sebe.”

Kako neko postane spreman da umre za ideju?

Ovo pitanje podstaklo je Scotta Atrana sa Oxford univerziteta na istraživanje koje ga je odvelo do najzaraćenijih područja na svijetu, uključujući Mosul. Odgovor je upućivao na dvije stvari.

Džihadisti povezuju svoj individualni identitet s grupom i pridržavaju se “svetih vrijednosti”.

Takve vrijednosti često su povezane s jakim emocijama i u principu su po prirodi religiozne, odnose se na religiju, s tim da i vjerovanja koja su zastupali najveći nacionalisti ili sekularisti također mogu postati svete vrijednosti.

Presjeći u korijenu

Program deradikalizacije temeljna je strategija protiv terorizma u mnogim zemljama. Cilj je boriti se protiv ekstremizma prepoznavanjem pojedinaca koji su postali radikalni ili su u opasnosti da postanu takvi, te ih ponovo uključiti u društvo pomoći psihološkog i vjerskog savjetovanja kao i stručnog usavršavanja.

Ključni faktor džihadističkih grupa jeste društvena mreža unutar koje se šire i zagovaraju ideje.

“Ako uspijete prekinuti takve veze, to je vjerovatno najbolji način da sprječite ljude da postanu teroristi”, kaže J. M. Berger (J. M. Berger) iz Međunarodnog centra za borbu protiv terorizma u Hagu i koautor knjige ISIS: Država terora.

Oni koji su najosjetljiviji na propagandu, pokazuje njegovo istraživanje, nisu hronično siromašni ili na marginama, to su ljudi koji prolaze kroz neizvjesnost u životu, ili su nedavno preobraćeni, mladi ljudi koji su tek napustili porodicu, ljudi s mentalnim problemima…

Najviše militanata iz IDIL-a dolazi iz Rusije

Posljednja analiza rizika za 2018. godinu Agencije za evropsku graničnu i obalnu stražu – Frontex upozorava na povećanu prijetnju od terorističkih napada pripadnika Islamske države.

Frontex se u izvještaju poziva na podatke istraživačkog instituta Sufan centar iz 2017. godine koji pokazuju da se na strani IDIL-a bori 40.000 stranih militanata iz 110 država.

Među njima je 5.600 povratnika. Prema tim podacima, najveći broj IDIL- ovih boraca u Siriji i Iraku dolazi iz Ruske Federacije, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Broj ratnika iz regiona teško utvrditi

Zvaničnih podataka o tome koliko državljana Srbije ratuje na stranim ratištima nema. Ono što se može zaključiti da ih najviše ratuje na prostorima Ukrajine. RSE je prošle godine objavila izvještaj o tome da blizu 300 Srba ratuje u Donbasu protiv Ukrajine, a put u Donjeck preko Moskve, plaća im ruska organizacija Kosovski front.

Za broj ratnika iz Srbije koji su na ratištu u Siriji podatke je teško utvrditi. Mediji su izvještavali o spisku od 250 ratnika sa Balkana u Siriji i Iraku, a posljednji podaci koju su došli od Sigurnosno-informativne agencije su iz 2015. godine kada je tamo bilo 25 Srba.

Krivični Zakon Republike Srbije predviđa da se za učešće u ratu ili oružanom sukobu u drugoj državi može dobiti kazna od 6 mjeseci do 5 godina zatvora. Za organiziranje učestvovanja u ratu ili oružanom sukobu u drugoj državi predviđena je kazna zatvora od 2 do 10 godina.

U Siriju i Iraku od 2012. do 2017. godine otišla su 172 muškarca iz Bosne i Hercegovine. Prema studiji Regionalnog vijeća za saradnju, poginulo ih je oko 60. U BiH se vratilo oko 50 muškaraca.

INTERPOL je raspisao čak 90 poternica za građanima BiH u vezi s učešćem na ratištima u Siriji i Iraku. Kaznu zbog ratovanja u Siriji i Iraku u BiH trenutno (podaci iz decembra 2017.) izdržava 12 muškaraca u zatvorima u BiH, a ukupno je presuđeno 40 godina zatvora zbog učešća na ratištima u Siriji i Iraku.

Najmanje sedmorica bosanskohercegovačkih državljana bili su pripadnici proruskih paravojnih formacija koje su ratovale ili još uvijek ratuju na području Ukrajine, zvanični su podaci policijskih agencija u BiH. Učestvovanje državljana Bosne i Hercegovine u oružanim sukobima u inozemstvu je krivično delo za koje je predviđena kazna od pet do deset godina zatvora. (RSE)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje