Rudnici “Kreka” d.o.o. Tuzla danas su obilježili 24. godišnjicu rudarske nesreće koja se desila 26. augusta 1990. u jami “Dobrnja-Jug”, a u kojoj je poginulo 180 rudara a samo jedan preživio.
Porodice poginulih rudara, delegacija Rudnika “Kreka”, kao i delegacije općinske, kantonalne i delegacije državnog nivoa vlasti, odali su počast poginulim rudarima i položili cvijeće na spomen obilježje u krugu Rudnika “Dobrnja-Jug” u Mramoru.
Tužna su sjećanja na 26. avgust 1990. kada se dogodila najveća rudarska nesreća u postojanju Rudnika Kreke. Tog dana u jami rudnika Dobrnja-Jug poginula je čitava jedna smjena od 180 rudara, dok je samo jedan rudar ostao živ. Majke su ostale bez sinova, žene bez muževa, sestre bez braće a djeca bez očeva i unučad bez djedova.
Jedini krivac je ugljena prašina koja se zapalila, utvrdila je međurepublička komisija koju je formiralo tada Izvršno vijeće Skupštine BiH, odmah poslije nesreće sastavljeno od 16 eminentnih stručnjaka iz BiH, Slovenije, Srbije i Hrvatske sa predsjednikom Komisije, glavnim republičkim inspektorom rudarstva Vladimirom Jelićem na čelu.
Smail Imamović, jedini preživjeli
Jedini preživjeli rudar u ovoj nesreći je Smail Imamović.
‘’Ja sam jedini preživjeli od tog kobnog dana. Četrdeset dana sam bio u bolnici. Imao sam opekotine drugog i trećeg stepena i oštećen mi je bio čitav nervi sistem. Dobio sam PTSP-i, dijabetes, obolilo mi je i srce. Bio sam u komi. Tek 5-ti dan su mi u bolnici rekli da su mi sve kolege iz smjene poginule a da sam ja jedini preživio. Bilo je strašno.’’ – priča Smail Imamović za Tuzlanski.ba.
Imamović se kroz suze sa tugom prisjeća:
”Tog dana su dvije smjene odradile svoj posao a treća ”platila ceh”. Kada se dogodila nesreća, bio sam u jami u zaobilaznom hodniku transporta. Tu sam se u datom momentu okrenuo prema mašini koju je obasjala plavozelena svjetlost. U djelićima sekunde došlo je do jake eksplozije. Mislio sam da mi je rezervoar od goriva eksplodirao. Mene je detonacija izbacila iz mašine i više se ničeg ne sjećam.”
Bečić Adema , kćerka poginulog rudara, imala 4 godine kada je izgubila oca, sa suzama se prisjeća 26. avgusta 1990. godine:
”Tog dana sam imala 4 pune godine ali ga se dobro sjećam… Sjećam se kada je došao autobus a nije bilo mog oca u njemu. Čekala sam ga na kapiji kao i svakog dana ali on nije došao, poginuo je u jami… Tako je htjelo da bude. ” – priča Adema sa suzama u očima za Tuzlanski.ba.
Adema Bečić, sa 4 godine ostala bez oca
Kaže da bi u cijeloj državi ovaj dan trebao biti proglašen Danom žalosti.
”180 rudara je izgubilo život 26. avgusta 1990. godine. Danas je trebao da bude Dan žalosti u cijeloj državi u znak sjećanja na poginule rudare. Nisam zadovoljna obilježavanjem ovog Dana koji je pretežak za nas. Danas, dok je za 180 porodica poginulih rudara dan žalosti, recimo u Općini Srebrenik organizjuju koncerte zabavnog karaktera, to je sramota što su dozvolili!” – dodaje potrešena Adema za Tuzlanski.ba.
– Osjećali smo posebnu obavezu prema porodicama stradalih kolega i uradili smo koliko smo mogli. Svi su stambeno zbrinuti, sva djeca su školovana i većina ih je zaposlena – izjavio je predsjednik Sindikata “Kreka” Fikret Mehić. (Tuzlanski.ba)
