Angažiranost je pala i među zaposlenicima koji na puno radno vrijeme rade iz ureda kao i onima koji isključivo rade na daljinu, pokazuje nova analiza Gallupa.

Odluke o povratku u urede, loše obučeni menadžeri, “mentalna udaljenost” od saradnika i manjak prilika za rast vjerovatno su pridonijeli lošim rezultatima angažiranosti zaposlenika – najnižim u posljednjih 11 godina, pokazuje nova analiza Gallupa. Tržište rada je snažno, ali stopa otpuštanja je porasla i u nekim sektorima smanjilo se otvaranje novih poslova, prenosi Forbes BiH.

Analiza otkriva kako je u prvom kvartalu 2024. godine angažiranost radnika pala za tri postotna boda na 30 posto u odnosu na godinu ranije. To znači da je na poslu “angažirano” 4,8 miliona manje radnika u SAD-u – najmanje od 2013. godine.

“Došli smo na nivoe koje smo vidjeli prije 11 godina, a u međuvremenu smo bilježili rast,” kaže glavni naučnik Gallupa za rad i dobrobit, Jim Harter.

Harter kaže kako je najveći pad zabilježen među najmlađim dobnim skupinama. Pripadnici generacije Z (oni rođeni nakon 1997. godine, a koji su u vrijeme istraživanja imali najmanje 18. godina) zabilježili su pad angažiranosti za šest postotnih bodova u prvom kvartalu.

Oštar pad bilježi se među zaposlenici,a koji rade isključivo na daljinu, kao i onima koji na puno radno vrijeme rade u uredu, ali na poslovima koji se mogu raditi na daljinu. Zaposlenici s hibridnim radnim uvjetima bilježe najmanji pad.

Podaci, kaže Harter, “sugeriraju kako fizička udaljenost vrlo brzo postaje i mentalna udaljenost, dok s druge strane ljudi koji rade isključivo u uredima vide druge koji mogu raditi na daljinu i žale za fleksibilnošću koju nemaju. Mislim da to izaziva određenu razinu pada angažiranosti.”

Angažiranost zaposlenika bila je najviša u toku pandemije 2020. godine, kaže Harter, kada je čak 36 posto zaposlenika izjavilo da se osjeća angažirano na poslu, što Gallup definira kao uključenost i entuzijazam za posao i radnu okolinu. Gallup mjeri utiske radnika po nekoliko faktora: znaju li ljudi što se od njih očekuje, imaju li prilike za rast i osjećaju li vezu s ciljevima organizacije.

Što se posljednjeg faktora tiče, radnici koji isključivo rade iz ureda, ali na poslovima koji bi se mogli raditi na daljinu, prijavili su značajan pad angažiranosti: od 38 posto 2021. do 32 posto početkom ove godine. Ti radnici “prijavili su veliki pad angažiranosti nakon određenog vremena,” naglašava Harter.

“Cijenite autonomiju, ali izgradite okvire za jasnoću i suradnju pod vodstvom menadžera koji daje savjete.”

Čini se kako zasad otpuštanja u određenim sektorima i pad stope davanja otkaza nemaju uitcaj, dodaje Harter.

“Inače kada primijetimo pad gospodarstva, to dovodi do nižih nivoa aktivnog nedostatka angažiranosti,” kaže on, referirajući se na pojedince koji ne samo da nemaju entuzijazam prema svom poslu, već su ogorčeni, “jer ljudi teže napuštaju loše poslove”.

To se još ne prikazuje na značajnim nivoima u brojkama “aktivne neangažiranosti”, koje su ostale stabilne u odnosu na posljednji kvartal prošle godine, na 17 posto.

“To bi mi bio znak da gospodarstvo još nije na tački gdje ljudi nemaju nekakvog izbora,” kaže on.

Autorica originalnog članka: Jena McGregor.