Pozivi na bojkot izraelskih proizvoda i kompanija koje su izrazile podršku Izraelu masovno su se proširili širom svijeta usljed intenzivnog bombardovanja Gaze koje je odnijelo na hiljade života.

Društvenim mrežama svakodnevno se dijeli lista ovih proizvoda i kompanija, ali i pada dionica svjetskih lanaca poput McDonaldsa ili Walt Disneyja, kao znak podrške Palestini.

@ny.11118888_ Replying to @🌱Dab441122 #boycottisrailproduct🚫 #freepalestine #muslimfyp #tiktokphilippines #tiktokjapan #tiktokworld #supportpalestine #notowaryestopeace ♬ سلام يامهدي – Beirut Cedar

O efektu bojkota govorio je ekonomski analitičar Admir Čavalić.

– Potrošački bojkot je legitiman način djelovanja potrošača širom svijeta i on ima jednu dugu historiju od bojkotovanja zbog izraženog rasizma, zbog loših odluka kompanije. Ono što je bitno naglasiti, ekonomski posmatrano uglavnom ti bojkoti daju neki kratkoročan efekat na određenom tržištu. Dugoročno ipak nema nekog značajnijeg efekta. Pa čak i kada govorimo o cijenama dionica, vidimo relativno da su neke kompanije antistabilne, što znači da bojkot nije dao određeni rezultat – naveo je on.

Napominje kako je legitimno pravo svakog potrošača da odluči gdje će trošiti svoj novac.

– Ono što je interesantno danas u kontekstu tzv. korporativne društvene odgovornosti jeste da uglavnom potrošači danas ne posmatraju samo ekonomske aspekte nekog proizvoda, odnosno direktnu korist, već dodaju niz nekih drugih atributa.

Jedan od tih atributa jeste politički stav, društveno ponašanje određenih kompanija. Što je fascinantno. Taj trend ranije nije bio toliko izražen. Više se kompanije ne pitaju toliko da li nude kvalitetan proizvod, jeftin proizvod. Pitaju se za mišljenje o nekom političko-vojnom, bilo kakvom drugom sukobu u svijetu – pojašnjava Čavalić za Faktor.

Čavalić navodi kako nemamo jasne indikatore da bi procijenili koliko je bojkot zastupljen kod nas.

– Osnovni indikatori su nam reakcije na društvenim mrežama koje opet ne mogu biti pravi indikator. Ne znamo šta se zaista dešava u praksi, niti imamo bilo kakvih validnih podataka. U ekonomskoj praksi, u kontekstu ponašanja potrošača je uvijek vrijedilo da potrošač možda jedno govori, a drugo radi. Tako da tu nekada postoji taj jaz. Jedno je možda šta pišemo na društvenim mrežama, a drugo radimo u supermarketima. Tako da je neprecizno davati bilo kakve prognoze – zaključuje on.