Društvene mreže su javni prostor pogodan za širenje različitih informacija, ali i dezinformacija. Tako je u posljednje vrijeme prisutan trend bojkotovanja proizvoda i kompanija koje imaju veze sa Izraelom, a zbog brutalnih napada koji se već duže od mjesec dana vrši nad stanovnicima Gaze.

“Pokaži da imaš karakter i ne finansiraj genocid”; “Neka vam u marketima budu na umu zločini”; “Ne bih lično bio protivnik čak ni bojkota trgovačkih centara koji pribjegavaju ovakvim metodama.” – samo su neki od komentara i objava na društvenim mrežama tokom kojih ljudi apeluju na bojkot. Uz objave se dijele i ilustracije i spiskovi kompanija/brendova koje treba bojkotovati.

Upitna vjerodostojnost informacija

Kada na tražilicu na internetu ukucate neke od proizvoda i kompanija koje se nalaze na spisku, a takvih je na desetine, lako možete provjeriti zemlju porijekla, vlasništvo, udio drugih zemalja i sve druge dostupne podatke. Uzevši u obzir da se kratkom pretragom može provjeriti da li pojedini proizvodi imaju ili ne veze sa Izraelom, zanimalo nas je da li je bojkot opravdan i kako ne nasjedati na dezinformacije.

Ekonomski bojkoti su legitimni izrazi nezadovoljstva, kažu stručnjaci, no pitanje je efekata istih.

”Ti ekonomski bojkoti uglavnom proizvode kratkoročne efekte i to za kompanije, a ne samu državu ili privredu u cjelini.”, kaže ekonomski analitičar Admir Čavalić.

Tako primjera radi, pojedine kompanije, iako imaju porijeklo u stranoj državi, imaju proizvodne i distributivne pogone i u Bosni i Hercegovini, zapošljavaju državljane BiH i svojim rastom utječu na razvoj privrede i ekonomije Bosne i Hercegovine. Isto tako, pojedine kompanije imaju franšizno poslovanje te je teško tačno odrediti ko je i odakle je stvarni vlasnik.

”Puno dezinformacija se veže u samom kontekstu ekonomskog bojkota jer je teško odrediti koji su to zaista proizvodi povezani sa određenom zemljom u današnjem globaliziranom svijetu kada imamo miks u kontekstu samih faktora proizvodnje, tako da je vrlo teško ocijeniti koji je proizvod ili kompanija, isključivo vezana za određenu zemlju. Da ne govorimo o tome da su radnici iz jedne zemlje, distributeri iz druge, vlasnici možda žive u potpuno trećoj zemlji i slično ”, objašnjava Čavalić.

Igra bez granica

Da trendovi na društvenim mrežama mogu otići zaista daleko potvrđuje i činjenica da se posljednjih dana poziva i na bojkot domaćih trgovačkih lanaca koji direktno upošljavaju nekoliko hiljada građana naše države. Razlog: prodaja proizvoda koji imaju veze sa Izraelom ili drugim državama koje su bilo kada u prošlosti na neki način podržale ovu zemlju. Iako je apsurd očigledan,  građani podržavaju:

”To je dobro s obzirom na to šta rade. Bojkotom možemo nešto postići, nisam ni ranije ništa kupovao proizvedeno tamo.”;” Vidim da su sve akcije na te proizvode što znači da bojkot djeluje. ” – kažu Tuzlaci.

Rijetki su oni koji se odluče na provjere i sagledavanje šire slike jer je mnogo lakše biti dio popularnog trenda, nego iskoristiti alate za provjeru. Jedan od komentara na društvenim mrežama kaže da ” svi se odriču pića i deterdženata, a niko se ne odriče mobitela i računara”.

Komparacija je opravdana jer da bi pozvali na bojkot – korisnici društvenih mreža koriste mobitele i računare, a najveći pogon operativnog sistema kojeg koriste svi računari nalazi se u Izraelu. Sam taj apsurd pokazatelj je koliko je korisnicima društvenih mreža neophodno medijsko opismenjavanje kako bi mogli razlikovati pravu od lažne informacije jer ovako slijepo prate trendove, a trendovi poput ovih graniče sa time da sami svojoj državi daju autogol.

Izvoz nad uvozom

Prema statističkim podacima koji su dostupni na stranici vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine ,vidljivo je da Bosna i Hercegovina više izvozi u Izrael, nego obratno. Samim tim je jasno da na policama bh marketa nije veliki broj proizvoda sa originalnim izraelskim porijeklom. A jedino kupovinom isključivo takvih proizvoda možemo doprinijeti ekonomiji određene države, odnosno u ovom slučaju, bojkotom.

Ipak, i u tom slučaju bojkot mora biti višegodišnji, što znači da bojkotovati tuđe, a kupovati domaće ne treba samo onda kada je to virtualno popularno.

Sasvim je jasno da bh stanovništvo, s obzirom na bolna iskustva nakon rata i genocida, želi pomoći narodu Palestine, no potrebno je organizovano djelovati. Širenjem neprovjerenih informacija dolazi se do masovne panike u kojoj više odmažemo, nego što pomažemo.  (Tuzlanski.ba)