Ponedjeljak, 15. Aprila 2024.
Tuzlanski.ba logo

Slučaj u BiH: Vozač autobusa osuđen zbog bludničenja nad maljetnicama

Preuzmite sliku

Kantonalni sud u Odžaku osudio je M.M, na godinu i četiri mjeseca zatvora zbog bludnih radnji nad maloljetnicama koje je počinio dok je bio vozač autobusa.

Osuđen je zbog produženih krivičnih djela bludne radnje, a ovaj sud je po osnovu žalbe tužilaštva, preinačio prvostepenu presudu Opštinskog suda u Orašju koji je M.M, bio osudio na godinu zatvora.

Sud je utvrdio da su iskazi oštećenih maloljetnica međusobno saglasni, jasni, uvjerljivi i ničim ne ukazuju da su izmišljeni niti da su produkt dječje mašte.

“Posebno je upečatljiv iskaz oštećene maloljetne A.M.V., koja je, prilikom unakrsnog ispitivanja, opisala i pokazala šta je optuženi njoj radio. Ocjenjujući njen iskaz pravilno je prvostepeni sud rezonovao da takav opis može dati samo onaj ko je to doživio. Detaljan i iscrpan opis ponašanja optuženog  prema njima dale su i svjedokinje oštećene V.I. i M.O.“, navodi se u obrazloženju presude.

Između ostalog se navodi da je maloljetna V.I. u svom iskazu navodila da se cijelu prvu školsku godinu, od septembra 2021. godine do maja 2022. godine vozila kao učenik u autobusu u kojem je vozač bio optuženi M.M.

“Navela je da se optuženi M.M prema njoj neprimjereno ponašao, tako što je dodirivao po nogama, leđima i rukama. Da se to dešavalo tako da joj optuženi priđe i da je rukama dodiruje i da ju je optuženi rukom dodirivao duž cijele noge i pritiskao joj nogu”, navodi se u presudi.

To je kako se dodaje, u početku bilo rjeđe, a kasnije dva-tri puta sedmično.

“Optuženi joj je jednom prilikom, dok je ona sjedila, prišao i svojim nogama raširio njene noge i stao između njenih nogu, da je njoj u tom trenutku bilo neugodno a da nije znala šta da uradi”, stoji su presudi.

Isto tako, M.O. je  u svom iskazu  navodila  da je optuženi M.M  stavljao ruke na nju i da se to dogodilo samo desetak puta u dva mjeseca 2020. godine.

“Osim toga, iskaz oštećene A.M.V. je potvrđen iskazima njena majke i svjedoka A.M i V.J, kako u pogledu radnji optuženog  prema ovoj oštećenoj u autobusu, tako i u pogledu radnje u plasteniku”, navodi se u presudi.

Ocijenjeno je da dokazi nisu ukazivali da između oštećenih, njihovih roditelja s jedne strane i optuženog M.M s druge strane, postoje bilo kakvi negativni odnosi, zbog kojih bi se moglo posumnjati u istinitost iskaza te nije postojao nikakav motiv za lažno svjedočenje, što je važan razlog  da se povjeruje svjedocima.

Zaključku prvostepenog suda da su malodobne svjedokinje A.M.V. i V.I istinito  svjedočile na glavnoj raspravi doprinijeli su i pismeni nalaz i mišljenje vještakinje V.Z.H i njen iskaz na glavnom pretresu.

“Nalaz i mišljenje vještakinje V.Z.H, a posebno njeno pojašnjenje na glavnom  pretresu, upućuje ovaj sud na zaključak da maloljetne svjedokinje A.M.V. i V.I. događaje o kojima su svjedočile na glavnom pretresu nisu izmislile, da ti opisani događaji nisu rezultat njihove mašte, nego rezultat stvarno proživljenog, te da događaje koje su opisale u svojim iskazima na glavnom pretresu nisu učinile s ciljem skretanja pažnje na sebe”, stoji u presudi.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje