Privredni i ekonomski velikan dr. sci Imšir Imširović koji je vodio Privrednu komoru Tuzla u periodu najvećih potresa i šokova za privredu Tuzle. Čovjek koji se nikada nije bavio politikom, već samo i isključivo privredom, preminuo je danas nakon kraće bolesti u 85. godini života.

Bio je uvijek ispred svoga vremena i uvijek korak ispred menadžera i zakonodavaca.

Na kraju 1980-ih savjetovao je kompanije u “markovićevoj privatizaciji” i nenormalnim uslovima poslovanja usred hiperinflacije, uvijek pokušavajući pronaći načine za profitabilno poslovanje.

Bio je spona između Opštine Tuzla i Sodaso kombinata u često napetim pregovorima o saniranju posljedica slijeganja tla i njegovom zaustavljanju.

Tokom predratnog stanja 1991. i 1992. godine na danonoćno je radio na deblokadama pruga i cesta tražeći načine kako da se robe izvezu usprkos sukobima i blokadama. Vodio je Krizni štab Privredne komore Tuzla, a njegov telefon je bio najbolja i često jedina veza privrede s vanjskim svijetom.

Za vrijeme rata Privredna komora na čelu s Imširom Imširovićem je pokušavala sačuvati i preorijentisati proizvodnju, saznati šta se događa s kompanijama u Zvorniku, Bijeljini, Orašju ili Doboju, probiti blokade za uvoz ili izvoz i u tome obično uspijevala.

Tokom cijelog rata Komora je imala neke informacije o privredi na cijelom području njenog djelovanja, imuna na politiku, uvijek fokusirana samo na privredu.

Na početku rata kada su komunikacije prekinute, Privredna komora na čelu s Imširovićem je čak funkcionisala i kao mini Narodna banka za Tuzlu i vodila monetarne poslove u uslovima potpune monetarne anarhije i pojave raznih valuta nejasne vrijednosti. Tokom cijelog rata Komora je zasijedala, savjetovala, pokušavala i planirala.

Usred rata, ne gubeći svoj čuveni optimizam, Imšir Imširović je vodio tim koji je planirao obnovu privrede nakon rata.

Ideja je bila da se prvo stranim kreditom pokrenu Termoelektrana i rudnici te obnovi izvoz struje, a onda tako zarađenim novcem pokrene hemijska industrija koja bi za sobom povukla obnovu ostatka industrije, prije svega Livnice, TTU-a i Guminga.

Zatim bi usljed rasta standarda i dolaska novca slijedila obnova ostalih privrednih kapaciteta- proizvodnje hrane, pića, odjeće i obuće, uslužne djelatnosti. Da smo ga barem poslušali!

Nakon prvih deblokada 1994. godine Imšir Imširović je bio u Hrvatskoj, a odmah nakon rata 1996. godine u suradnji s Forumom građana Tuzle i u Srbiji, dogovarajući izvoz struje, soli, uglja, poliola i soda.

Zahvaljujući njemu, često preko talijanskih i mađarskih banaka jer su granice bile zatvorene i platni promet prekinut, iz Tuzle se već 1996. godine ponovo izvozilo, a prijeko potreban novac je dolazi u grad i privredu.

U poslijeratnom periodu Imšir Imširović neumorno je radio na reformi Privredne komore Tuzla kako bi bila što jeftinija, što efikasnija i što korisnija. Organizirao je privredne sajmove u Tuzli, vodio kompanije na strane sajmove i gradio pokidane poslovne veze.

Na čelu Komore pomagao je kompanijama u dobijanju ISO certifikata i pokretanju izvoza na tržište Europske Unije. Iz mjeseca u mjesec upozoravao je vlasti na štetne pojave u procesu privatizacije, savjetovao, urgirao i sugerirao, svo vrijeme štiteći komoru i privredu od utjecaja politike.

Vodeći Privrednu komoru Tuzla bavio se isključivo svojim poslom, imun na izazove i ponude politike ili na prilike za velike riječi i ličnu slavu. Tokom nekoliko desetljeća njegovog neumornog rada, jedino što je javnost ikada privatno saznala o dr.sc. Imširu Imširoviću bila je njegova velika ljubav prema kravatama koje je uvijek nosio, kupovao i sakupljao kao uspomene na mnoge destinacije koje je kroz posao posjetio.

Znao je vezati kravatu na 12 načina, od čega je 5 načina sam smislio. Tokom života sakupio je više od 1000 kravata.

Dr.sc. Imšir Imširović bio je čovjek privrede, čovjek optimizma i realan čovjek svjestan prilika i ograničenja u poslovanju, koji je proveo privredu Tuzle kroz najgori period u njenoj historiji, iz krize u krizu nikada ne gubeći optimizam i vjeru da privreda može opstati i napredovati, dajući sve od sebe i od Privredne komore Tuzla da joj u tome pomogne, u čemu je obično i uspijevao. Ispravljao je greške koje je činila država kroz pogrešne ekonomske politike i pomagao privredi koliko god je mogao usprkos tome što je država često odmagala.

Za privredu tuzlanske regije bio je „i otac i majka“ i bez njegovog tihog, nevidljivog i često ključnog rada pitanje je da li bismo danas imali ikakvu privredu, pogotovo velike pogone poput Solane, Dite, Siporeksa, Cementare, Koksare, TTU-a i mnogih drugih.

Doprinos Imšira Imširovića opstanku našeg grada i njegove privrede, kao i privrede cijele tuzlanske regije, je nemjerljiv i ne smije biti zaboravljen.

Ispraćaj i dženaza će se klanjati ispred Komemorativnog centra u Tuzli u četvrtak, 11. januara 2024. godine u 12:30 sati. Ukop će biti na mezarju Bukovčići pola sata ranije. (Autor In memoriama: Dino Šakanović)