U povodu predstojećeg blagdana Uskrsa gvardijan Franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla u Tuzli, Fra Željko Nikolić uputio je Uskrsnu poruku vjernicima koju prenosimo u cijelosti:

“Uskrs je utemeljujući događaj kršćanstva. Spomen na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, objedinjen u liturgijsko i obredno sjećanje, svijetu i čovjeku vraća u svijest osobu, ime i usud Isusa iz Nazareta, pravednika i objavitelja Božje pravde, istinitosti i ljubavi.

Kršćani cijeloga svijeta, bez obzira na njihovu konfesionalnu raznolikost, u Isusu, kojega Novi Zavjet naziva Kristom („Pomazanikom“), prepoznaju novu Božju objavu i Božji odgovor na ona temeljna pitanja koja bi trebala mučiti svakoga čovjeka pojedinačno: Tko smo? Odakle dolazimo? Kamo idemo? Što je smisao dobrote, pravde, ljubavi i solidarnosti?

Suvremeni čovjek nije više, nažalost, zainteresiran za ova temeljna ljudska i egzistencijalna pitanja. Čovjek koji živi i u našoj zemlji i ovome našemu gradu, opterećen brigama svakodnevnice, nesigurnošću vlastite egzistencije, materijalnom i duhovnom neimaštinom, interesnom i neodgovornom politikom te suočen s raspadom tradicionalnoga sustava vrijednosti također se odmaknuo od postavljanja i odgovaranja na ova temeljna pitanja. Situacija globalne i lokalne tjeskobe postala je i naš ovdašnji način života.

Odjeci još uvijek nepobijeđene globalne pandemije koronavirusa i brutalni agresivni rat koji Rusija vodi na europskome Istoku, a koji u ranjenim sjećanjima naših sugrađana budi aluzije na stradanja u ratu kod nas, pridonose općemu stanju očaja, nesigurnosti i tjeskobe.

Teologija Uskrsa i vjernici kršćani našega grada i naše zemlje Bosne i Hercegovine žele, pozivajući se na osloboditeljsku poruku činjenice da se njihov Učitelj, poslije tragedije Velikoga Petka, pojavio živ među njima, tome svijetu tjeskobe, straha i nesnalaženja ponuditi jedan okvir i prostor nove nade, novi smisao i novu točku orjentacije.

Iskustvo Isusovih učenika iz Emausa – ono „a mi se nadasmo“ – iskustvo je Isusovih učenika i učenica i danas: u prostor sveobuhvatne rezignacije, straha, odustajanja od ideala, nasilnih civilizacijskih, političkih, nacionalnih i jezičkih podjela, koje guraju našu zemlju i ljude u neizdrživo stanje otuđenosti jednih od drugih, Isusova poruka praštanja, ljubavi i žrtvovanja istinski može donijeti novu nadu. Nadu da čovjek nije izgubljen u suočavanju sa „zlom ovoga svijeta“; nadu da je moguće, bez obzira na sve negativne trendove kako u svijetu tako i u našemu društvu i državi, na Isusovim riječima i djelima zbližavati i pomirivati zavađene pojedince, narode, identitete i kolektive; nadu da je u višekratnoj „šizofreniji“ naših nedgovornih političkih pojedinaca i stranaka moguće uspostaviti Isusovu pravednost, baziranu na ljubavi čovjeka prema čovjeku; nadu da je život, i to zajednički, moguć bez obzira na sve protivne sile, koje hoće čovjeka rastaviti i otuđiti od drugog čovjeka i svijeta u kojem živi.

I nije Uskrs, to se mora naglasiti, samo ovosvjetska nada i ovosvjetska poruka o nekoj utopijskoj budućnosti. Sekularne ideologije koje se prodaju kao religije žive nažalost još i danas: fašizam, nacionalsocijalizam, komunizam, nacionalizam, ekonomizam obećavale su i obećavaju i danas neodređenu nadu i „spasenje“ i „otkupljenje“ čovjeku, uvlačeći ga u mrežu robovanja „djelima ljudskih ruku“

i ljudske želje za moći. Da je to tako treba samo čuti kojim se kvalifikacijama časte zaraćene strane u Ukrajini.

Uskrsli Učitelj, s druge strane, želi istrgnuti čovjeka iz robovanja bilo kakvoj „zemljanoj“ ideologiji, želi čovjekov pogled okrenuti prema Božjoj budućnosti, prema punini praznoga groba, prema orjentacijskoj točci koju ne može producirati suvremeni nadmeni „ekonomski, vojni i politički progres“. Uskrsna je poruka zapravo poziv da čovjek promijeni perspektivu gledanja na život, na zajednicu, na državu, politiku, ekonomiju, da promijeni pogled na svijet.

Vjernici u našoj zemlji i našemu gradu prvi su pozvani da to učine. I da u njihovu životu, djelovanju i radikalnoj nesebičnoj „isusovskoj“ ljubavi i odgovornosti svi drugi prepoznaju tu novu, uskrsnu, obnovljenu perspektivu koja može, korak po korak, preobraziti naše izobličene i nepravedne socijalne, političke pa i religijske zajednice.

Jer Uskrs i jest radikalna promjena svega. Promjena rezignacije u nadu, promjena besmisla u smisao, bolesti u zdravlje, rata u mir, promjena smrti u život.

Svim kršćanskim vjernicima našega grada i naše domovine želim sretan Uskrs, a osobito onima malenim, jednostavnim ljudima koji u svome svakodnevlju, kroz svoj posao te svojom blizinom konkretnom čovjeku, svjedoče poruku nade i novosti života uskrsloga Krista Gospodina. Sve ljude dobre volje u našemu gradu Tuzli i cijeloj BiH pozivam da s nama podijele radost ove velike i prevažne svetkovine, svetkovine nade u Božji svijet pomirenoga čovjeka i izmirenoga čovječanstva. Sretan Uskrs!”