Pripadnici katoličke vjeroispovijesti sinoć su se okupili u Franjevačkom samostanu “Svetih apostola Petra i Pavla” u Tuzli, gdje su održana misa bdijenja, koja je poznata i kao mala ponoćka.

Misi u Tuzli prisustvovao je veliki broj vjernika koji su došli da u zajedništvu proslave dolazak praznika Isusovog rođenja.

Svečanu misu bdijenja predvodio gvardijan tuzlanskog samostana fra. Željko Nikolić, koji je vjernike pozvao da osjete ljepotu skromnosti, jer će im se zbog toga srce radovati.

Tokom mise, s molitvom, vjernici su mogli čuti da su mir, sabranost i poniznost betlehemskog rođenja sušta suprotnost buci, trci i vrvi savremenih Božića.

Gvardijan tuzlanskog samostana fra. Željko Nikolić uputio je i Božićnu poruku vjernicima u kojoj je, između ostalog naveo da je Božić zaista prigoda za povratak čovjeka samome sebi i istinskom iskustvu porodice, društva, politike i države.

Ranije upućenu Božićnu čestitku Gvardijana Franjevačkog samostana Tuzla, fra Željka Nikolića prenosimo u cijelosti:

Kršćani cijeloga svijeta ovih dana slave Božić, blagdan susreta ljudskog i božanskog, zemaljskog i nebeskog, blagdan koji u svojoj srži nosi jednu ključnu poruku: čovjeku, svijetu i Bogu potreban je mir. I to mir u svome dvostrukom značenju.

Prvobitno se misli na mir u nutrini čovjeka, onaj balans akcije i meditacije, rada i odmora, djelovanja i voljenja. Balans kojeg je narušio savremeni način života, istkan od stalnoga trčanja za ispunjenjem svoje mehaničke funkcije u svijetu: funkcije radnika, roditelja, učitelja, menadžera, vjerskoga ili nekoga drugoga službenika.

Čovjek našeg vremena je sveden na anksioznog ili depresivnog muškarca ili ženu, otuđenu pritiskom kulture individualizma i uspjeha. Kultura prisilnog egocentrizma stvara od čovjeka pojedinca stroj bez empatičnosti, od porodice skup jedinki koje ne osjećaju jedni druge kao svoje, od društva bezličnu masu egomaničnih bića bez suosjećanja i odgovornosti za drugoga, a od države ili njene politike stvara se kasta povlaštenih i blagoglagoljivih lovaca za voljom za moći.

U našem se bh. društvu i otuđenom političkom brlogu sve to sjedinilo s trijumfom vladajućih mikronacionalizama nad dobrobiti ljudskoga bića i njegovih temeljnih prava da živi život dostojan čovjeka. Sve to je proizvelo, uz spomenute anksioznosti i depresije, strah od smislene budućnosti i masovnu bježaniju u tzv. društva blagostanja, na Zapad, gdje situacija nije ništa bolja.

Božiji iskorak čovjeku u susret, kojeg kršćani slave u blagdanu Božića, i kojeg nazivaju različitim imenima, kao što su utjelovljenje, učovječenje ili naprosto rođenje Božije, može, ukoliko ga oslobodimo okova kapitalističke adventizacije i tržišne religije, vratiti čovjeka njemu samom i barem ovih dana, dok traju blagdani, pomoći mu sići u dubine vlastite rastrganosti gdje će pronaći barem nešto od mira i spokoja koji ga čine čovjekom.

Božić je zaista prigoda za taj povratak čovjeka samome sebi i istinskom iskustvu porodice, društva, politike i države. Iskustvu mira o kojemu pripovijedaju božićna evanđelja i pjevaju božićne pjesme.

Drugi mir potreban čovjeku, Božijem svijetu i svakome od nas je onaj mir koji podrazumijeva odsutnost rata. Nigdje se nemoć Božija, nemoć vjere i nemoć kršćanske egzistencije ne pokazuje tako očito kao u neuspjehu uspostave mira u Gazi, u Svetoj Zemlji židova, kršćana i muslimana. A sve tri se te sestrinske abrahamske religije prodaju svijetu kao religije mira, religije iz kojih su se rodile teorije o ljudskim pravima, zaštiti života, nemoćnih, djece i patnika ovoga svijeta.

Taj se Bog Abrahamov i Ibrahimov rođenjem u nemoći i ostavljenosti betlehemske štalice stavio na stranu ne globalnih kreatora rata i geopolitičkih interesa koji rezultiraju hiljadama mrtve djece u Gazi, nego na stranu onih koji pate, na stranu prognanih, izmučenih glađu i ubijanih zbog beskrupuloznih politika i besmislenih borbi u ime “krvi i tla”, u ime kontrole teritorija ili etnopolitika, koje kod nas u BiH stvaraju slične međe, granice i sukobe među Božijim stvorenjima, koja se nazivaju ljudima.

Da bi se mir ustanovio na oba ova nivoa, dakle na ličnoj i egzistencijalnoj s jedne strane te na svjetsko historijskoj, u Ukrajini i Svetoj Zemlji s druge, potrebno je vjeru u Božiji dolazak čovjeku u Isusu, rođenom u Betlehemu Judejskom, uzeti ozbiljno. Ne na folklorni ili trgovačko-adventski način, kako mi to činimo svake godine ponovno, svodeći ovaj Božiji govor na naše plitke, ljudske okvire i interese.

Mir u ljudskim srcima i na meridijanima ovoga svijeta nastupit će kad svi mi promijenimo horizont svoga gledanja na svijet i čovjeka: kad se oslobodimo ličnih i kolektivnih egoizama, nacionalizama i svih – izama koji čovjeka drže robom djela vlastitih ruku, vlastitog progresa i vlastitih zabluda. Kad Bogu koji dolazi u nemoći djeteta dadnemo priliku da progovori riječima: mir ljudima dobre volje!

Svim kršćanima koji u novorođenom Isusu prepoznaju Božiji otkupiteljski govor čovjeku čestitam Božić, a svim ljudima dobre volje našega Grada i domovine Bosne i Hercegovine želim Božiji blagoslov, mir i dobro u predstojećoj 2024. godini. (Foto: Blicko Junior)