Za Nepal mnogi kažu da nije samo odredište, već putovanje koje mijenja perspektivu.
Istog mišljenja je i Tuzlanka Tamara Paočić koja je proteklih dana ispunila jednu od svojih planinarskih želja: iz Nepala se zaputila ka planinskom lancu Himalaja, tačnije prema Annapurna Base Camp-u. Svoj šestodnevni pohod odlučila je ispričati i za Tuzlanski.ba.
”Već neko vrijeme mi je Nepal bio na listi lokacija koje želim posjetiti, ponajviše zbog mnoštva prelijepih planina. Mi smo se uputili na Annapurna Base Camp trek, poznatiji kao ABC trek koji je jedan od najpopularnijih i privlači planinare iz cijelog svijeta’’, započinje svoju priču Tamara.
Tokom šestodnevnog pohoda Tamarine oči uživale su u nestvarnoj ljepoti prirode.
‘’Svaki dan smo se penjali uz hiljade stepenica, prolazili kroz sela, šume, preko visećih mostova iznad prelijepih rijeka. Na svakih par kilometara nailazili smo na neki lodge gdje smo se mogli odmoriti, nešto gricnuti i popiti čaj. Krajnji cilj nam je bio Annapurna base camp, koji se nalazi na 4200m’’, objašnjava.
Ruta sama po sebi nije opasna, obašnjava Tamara, jer je teren većinom popločan, međutim opasnost predstavlja visinska bolest.
‘’To je bolest koju dosta ljudi dobije na visinama iznad 2500m i koja izaziva otežano disanje, vrtoglavicu, povraćanje, proliv, umor… Liječenje visinske bolesti podrazumijeva prestanak daljeg uspona i silazak na što nižu nadmorsku visinu. I naravno vremenski uslovi mogu predstavljati opasnost jer na ovom treku postoje područja sklona lavinama, ali obično taj dio rute bude preusmjeren’’, priča Tamara.
Iako staza nije opasna, izuzetno je naporna te za ovaj pohod treba biti kondiciono i fizički spreman.
‘’Prvi dan pohoda je bio poprilično naporan jer se penjemo hiljadama stepenica, pa spuštamo, pa opet penjemo, a posebno je teško za naše šerpe/portere koji su nosili po 20 -25 kilograma’’, kaže Tamara dodavši da je sve lakše uz nestvarne poglede ispunjene prirodom, vodopadima, planinskim vrhovima…
Ostalih dana se i tijelo i organizam navikavaju na izazove, a pohod je koncipiran tako da se prave pauze za povratak energije. Same planine kojima je okružen Nepal, sve što se vidi i doživi usput, Tamaru je očaralo.
‘’Što se tiče Nepala, očarao me i planinama i prirodom, kulturom, gostoprimstvom i ljudima koji su toliko skromni, dobri i pozitivni. Ja obično kada odem negdje, poslije sam, kao završila s tim mjestom i uvijek tražim nešto novo, osim u specijalnim situacijama kao što je Nepal, gdje bih se vratila ponovo, čak i na duze vrijeme’’, zaključuje.
Tamarina ljubav prema planinranju se rodila prije nešto više od pet godina kada je krenula na prve ture po Konjuhu.
‘’Tada sam shvatila koliko mi godi i psihički i fizički vrijeme provoditi na planini i u prirodi’’, priča Tamara dodavši da je od tada koristila svaku priliku za osvajanje novih vrhova.
‘’Iskreno vrhove nisam nikad brojala, većinom su to vrhovi po našim planinama kao što su Prenj, Čvrsnica, Visočica, Treskavica, zatim par vrhova u Italiji na Alpama i par na Durmitoru. Najviši vrh na kojem sad do sad bila je 5200m u Peru (Vinicunca). A na listi želja su mi Triglav, Grossglockner, Gran Paradiso, Zugspitze i mnogi drugi na raznim dijelovima svijeta.’’, kaže za kraj našeg razgovora.
Tamara je još jedan od brojnih primjera da, kada se čovjek zaputi na planinu, koracima doživi svaki kamen i grumen zemlje, doživi posebnu ljubav koja svakim novim pohodom sve više raste.
