Danas je nastupio Kurban-bajram ili u narodu poznatiji kao ‘hadžijski Bajram’. Dani Kurban-bajrama su veliki mubarek dani, i dani velikog Božijeg dobra.

Važnost Kurban-bajrama određuje klanje kurbana – tradicija Božijeg poslanika Ibrahima, i dijeljenje kurbanskog mesa siromasima, prijateljima, komšijama; i dani hadža – dan boravka nekoliko miliona muslimana u Časnim mjestima Mekki i Medini.

Propisi o kurbanu utemeljeni su na Kur'anu i Sunnetu i klanje kurbana je vadžib za svaku muslimansku porodicu koja je to u mogućnosti, odnosno čija je imovina tolika da može podmiriti njihove svakodnevne porodične potrebe. Kurban je naređen Kur'anom, tačnije u suri Kewser, u kojoj se kaže: “pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji”.

Tuzlanski.ba, je povodom kurbanskog bajrama razgovarao je sa imamom Gazi Turali-begove džamije u Tuzli, hafizom Merimom efendijom Đulovićem.

“Podsjećanje na dan proživljenja”

Na samom početku razgovora, hafiza Đulovića zamolili smo da našim čitateljima približi značaj Kurban-bajrama, ali i simboliku klanja kurbana u islamskoj tradiciji.

“Muslimani imaju dva bajrama. Ramazanski bajram dolazi poslije mjeseca ramazana i naše posebne posvećenosti vjeri. Drugi je Kurban-bajram. U njegovom imenu se nalaze i posebne odlike. On se zove hadžijski ili Kurban-bajram. To znači da se za ove dane vežu dva posebna ibadeta. Jedan je hadž kao peti islamski šart, a drugi je ibadet kurbana”, ističe nam Đulović.

Vezano | Vjernici ispunili tuzlanske džamije: Bajram namaz klanjan i u Gazi Turali-begovoj 

Naš sagovornik dodaje kako je upravo u tim ibadetima mnogo simbolike.

“Hadž nas podsjeća na dan proživljenja. Arefat kao sastavni dio hadža nas podsjeća na prapovijesni događaj susreta prvog čovjeka Adema, alejhi selam, i njegove žene hazreti Have i kada čovječanstvo počinje svoj ovozemaljski put. U tome sve hadžije crpe snagu za novi početak. Novi početak na mikro planu jer je nagrada za primljeni hadž oprost od grijeha. Ali i na makro planu gdje čovječanstvo današnjice zbog svega što radi žudi za novim početkom, novom prilikom”, kazuje nam Đulović.

Hadžije su uveliko započele sa hadžskim obredima, dok oni muslimani koji nisu ove godine u zijaretu ovih svetih mjesta, zaokupljeni su ibadetom kurbana. Hafiz Đulović pojašnjava nam kako se institucija kurbana veže za prvog čovjeka, njegovu porodičnu dramu, ali i za kasnije poslanike.

“U činjenici da ibadet kurbana činimo za svoje porodice nalazimo velike pouke o našoj brizi za nju, ali i važne napomene o našoj odgovornosti za porodicu. Odnos prema porodici je u svakom vremenu bio iznimno važan, ali nam se posebno čini značajnim u današnjem vremenu. Ibadet žrtvovanja kurbana nas dodatno osvijesti da smo odgovorni i da imamo obavezu brinuti o svojim porodicama”, govori nam.

Odabrani dani

Kada se pripremamo za nešto u životu, time pokazujemo se radujemo nečemu što iščekujemo, pokazujemo značaj onoga što će doći. Pripremiti se za dolazak Bajrama, praksa je svakog muslimana.

Hafiza Đulovića pitali smo kako se zapravo muslimani pripremaju za Kurban-bajram, te koje su ključne vjerske prakse povezane s ovim blagdanom.

“Pripreme za Kurban-bajram zapravo počinju kod većine muslimana odmah nakon ramazanskog bajrama. Veliki broj muslimana već tada počinje razmišljati o kurbanu, njegovoj nabavci i načinu na koji će izvršiti ovaj važni ibadet. Oni koji idu na hadž njihove pripreme počinju i znatno ranije. Poseban značaj se pridaje prvih deset dana mjeseca u kojem je bajram. To su odabrani dani. U njima je svakako najvažniji deveti dan, već spomenuti dan Arefata. Oni koji nisu na hadžu, a koji su u mogućnosti, poste taj dan, čvrsto vjerujući u oprost grijeha. Taj dan od sabah-namaza poslije selama nakon svakog farza uči se tekbiri-tešrik. Na taj način se vjernici veličajući Allaha pridružuju milionima hadžija koji u telbijama ističu svoje opredjeljenje da se odazovu na poziv za hadž”, ističe Đulović.

Još od ranog djetinjstva, pamtimo i sjećamo se dolazaka Bajrama. Posebna atmosfera, odnosno predbajramski ambijent ukazivao je na dolazak ovog blagdana. U nastavku razgovora hafiz Đulović upravo nam kazuje o ovom aspektu.

“Taj dan se priprema odjeća za bajramsko jutro, pospremaju se naše kuće, stanovi, avlije. Na bajramsko jutro ustaje se i ide u džamiju na sabah-namaz. Lijepo je za ovaj bajram ne uzimati ništa za jelo, niti piti vodu, sve do klanjanja bajram-namaza. Prilikom odlaska u džamiju učimo u sebi tekbire jer su ovo dani tekbira. Ako imamo mogućnost da odemo jednim putem, a vratimo se drugim učinimo to tako. Lijepo je radost bajrama pokazati svojim veselim licima i na taj način ostaviti po strani sve međusobne nesuglasice.”

“Radost bajrama podijelimo sa svojim najbližima, ali i sa rodbinom, komšijama bez obzira koje vjere bili…”

Među onima koji će ove godine obilježiti još jedan bajram u svome životu, postoje i oni kojima će ovo biti prvi put da će zaklati svoj kurban, odnosno upotpuniti bajram prema propisima islama. Đulovića smo pitali šta bi poručio upravo njima.

“Vjerujem da je veći broj onih koji prvi puta obavljaju ibadet kurbana. U međuvremenu su zasnovali porodice i sada oni obavljaju taj ibadet, a ne neko drugi za njih, njihovi roditelji. Moj savjet bi bio da učine koliko-god mogu više dobra. Puno će, ako Bog da, biti još bajrama, kurbana ali u njihovom trajnom sjećanju će ostati taj prvi. Neka u svojim sjećanjima imaju puno dobrih djela, postupaka koje su uradili taj prvi bajram.”

Zajednica, odnosno džemat u životu muslimana ima veliki značaj. Značaj ovog segmenta naročito se ističe u danima Kurban-bajrama kada jačamo međusobne veze.

Hafiz Đulović upravo nam ističe da Bajram zapravo svoju “puninu i dobija unutar zajednice, unutar džemata, mahale, društva, prostora u kojem živimo i kojeg dijelimo sa ostalim ljudima.”

“U samoj podjeli kurbanskog mesa gdje jednu trećinu dijelimo rodbini, prijateljima je veliko dobro. Živimo u vremenu sve većeg međusobnog udaljavanja. Sve više živimo jedni pored drugih. Dani bajrama i ovi propisi podjele kurbanskog mesa nas vezuju jedne za druge. Na taj način živimo jedni sa drugima. Propisi da se u ovim danim obiđemo, da obratimo pažnju na rodbinu, komšije, da svima čestitamo bajram, da ih zijaretimo čine nas povezanijim. Važno je da svoju radost bajrama podijelimo sa svojim najbližima, ali i sa rodbinom, komšijama bez obzira koje vjere bili. To jača naše međusobne veze, izgrađuje povjerenje, lijepe međuljudske odnose, a to opet može proizvoditi samo dobro koje ćemo širiti unutar svojih zajednica u kojim živimo.

Humanost u danima bajrama

Kurban-bajram je poznat po svojoj humanitarnoj dimenziji. Našeg sagovornika zamolili smo da nam pojasni koji su to načini na koje vjernici mogu učestvovati u pomaganju onima u potrebi tokom ovog blagdana.

“Kurban je ibadet, ali on kroz svoju formu ima nekoliko veoma važnih funkcija. Jedna od njih je ta humanitarna. Islamska zajednice kroz svoj projekat kurbana želi olakšati svima onima koji zbog načina života u urbanim sredinama nisu u mogućnosti obaviti taj ibadet na tradiocionalan način, ali na taj način ostvaruje i ovu humanitarnu dimenziju kurbana. Sa ekonomskog stanovišta našim farmerima je ova akcija veoma važna, ali i našim humanitarnim ustanovama. I mi kao pojedinci udjeljujemo jednu trećinu onima koji su u potrebi. Važno je da i oni u ovim danim osjete radost bajrama. Ali uvijek pozivamo da se na njih ne obraća pažnja samo u ovim prilikama. Oni koji su u stanju potrebe na dan bajrama, oni su u tom stanju i poslije bajrama. Obratimo pažnju na njih i poslije. Zato držim veoma važnom ovu akciju kurbana koju provodi Islamska zajednica gdje se nerijetko humantirane organizacije obezbijede potrebnim kurbanskim mesom da mogu tokom cijele godine biti na usluzi onima koji su u potrebi.”

Za kraj razgovora, dotakli smo se i one ‘najslađe’ dimenzije bajrama, a to je svakako darivanje najmlađih, odnosno, darivanje ‘bajram banke’. Hafiza smo pitali zbog čega je važno da se držimo ove tradicije i u današnjem vremenu.

“Svi smo bili djeca, sjećamo se bajrama i poklona koje su bajrami sa sobom donosili. Mi sada svojim poklonima trebamo razveseliti najmlađe oko nas. Važno je da i oni osjete tu radost ali i da ih podučimo da i oni, kada odrastu, poklanjaju. Poklanjati hedije je praksa našeg poslanika Muhammeda, alejhi selam. Ali u našoj tradiciji nije praksa da se za bajram poklanja samo djeci. Poklonima obradujmo naše majke, supruge, očeve, braću… Tako ćemo, zapravo, najljepšim poklonom, prije svega, obradovati našu dušu i učiniti je plemenitom”, zaključio je Đulović za kraj razgovora, te uputio čestitku muslimanima sa riječima – Bajram Šerif Mubarek Olsun. (Tuzlanski.ba)