Tresla se gora, rodio se miš. Pričalo se kod nas, i to uveliko, o elektronskim prijavama ispita, ali je i to, kao i sve drugo ostalo samo na priči. Aplikacija postoji, ali “đe je zapelo”?!

Socijalni rok prođe, skriptarnica pazarila na prijavama za ispite. Počeo upis u narednu godinu studija, skriptarnica i dalje pazari na studentima.

Da su od tih para, koje zarade na svakom studentu, otvorili još jednu skriptarnicu negdje u centru grada, pa da čovjek može i prećutati, ali nisu. Zašto bi izašli u susret studentima kad je bolje u prostoru od nekoliko kvadratnih metara, iza jednog pulta, postaviti dva čovjeka koja će studentima prodavati taj materijal za fakultet.

To je donekle i uredu, ali za studente fakulteta koji se nalaze u blizini Ekonomskog fakulteta, jer je tu smještena. Da li je bilo ko razmišljao o tome da postoji i Filozofski fakultet? Ne, nije niko! Desi se da nekad neko zbog jednog papira koji je 0.50KM mora iz jednog dijela grada otići u drugi dio kako bi uzeo taj papir, kako bi mogao prijaviti neki ispit ili upisati godinu. To nikog ne zanima, a i dalje se priča o elektornskim prijavama, a samo je jedna skriptarnica u gradu. O gužvama da ne pričam. Žalosno!

Možda se baš to zove elektronska prijava “na bosanski način”. Prije je, u skriptarnici kod Medicinskig fakulteta, radio samo jedan čovjek, a sad, za promjenu, rade dva čovjeka. Eh to ti je naš “bosanski” sistem elektronike. Zamislite da rade tri čovjeka, onda bi se pričalo kako idemo u “korak s vremenom”

E. Hurić / Tuzlanski.ba