Spisak nezaposlenih u Bosni i Hercegovini u posljednjih pet godina u prosjeku je rastao za oko 13.000 ljudi godišnje, koliko orijentaciono broje i manji bh. gradovi, pokazuju zvanične informacije.

Prema posljednjim podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, u našoj zemlji posao traži 547.797 ljudi, što je rekordna brojka od 2006. do danas.Dok komentarišu ovakve podatke, nezaposlene, sindikalce i poslodavce objedinilo je jedno osjećanje – pesimizam.

U Udruženju nezaposlenih BiH, pišu Nezavisne, podvlače da se više niko nezaposlen i ne oslanja na to da će ih pozvati službenici zavoda za zapošljavanje i ponuditi im radno mjesto. Ljudi, pojašnjavaju u ovom udruženju, više vjeruju sebi dok traže posao na terenu nego da će im pomoći biro. Izlaz iz ovakve situacije ne vide.

“Mladi ljudi čine više od polovine od broja nezaposlenih. Kako da se oni zaposle kada, nakon što završe školu, ne mogu doći do iskustva, koje traži svaki poslodavac? To je jedan od glavnih razloga zbog kojih je nezaposlenost tolika i što se povećava. Da bi neko počeo bilo šta raditi, potrebno mu je ili poznanstvo ili, pod navodnim znacima – štela”, kaže Amir Spaho, predsjednik Udruženja nezaposlenih u BiH.

I sindikalni radnici upozoravaju da zvona za uzbunu odavno zvone, ali da ih oni koji su najodgovorniji – ne čuju.

“Alarm se oglasio, ali je pitanje šta se radi da se stanje promijeni. Moramo imati konačno odgovor o tome kako da neslavne cifre o nezaposlenim smanjujemo, a ne da se povećaju. To bi trebalo da bude problem i načelnika opštine, i poslanika, i ministara, i premijera i predsjednika. Nažalost, to nije slučaj, ali će se jednog dana nekome obiti o glavu. Bojim se da se ne obije pogrešnim ljudima”, kritikuje Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.

Ljuti su i privrednici, jer se, kažu, u BiH, kakva je sada, ne osjeća da nadležni nezaposlenost smatraju problemom broj jedan, što bi trebalo da bude. Pitaju se poslodavci da li će se vlast ikada pozabaviti problemima koji gase radna mjesta.

Tuzlanski.ba