Raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija, pjevao je Džoni. SNSD je manipulaciju tuđom mukom pretvorio u svoju jedinu pjesmu. I otpjevao ju je zauvijek…

Autor: Aleksandar Trifunović

U noći izbornog dana, negdje u vrijeme crtanog filma, u 7 i 15, izbori su bili i zvanično završeni. Gotovo istovremeno, vjetar je poobarao većinu megalomanskih postera Slobodana Gavranovića, kandidata SNSD, koji je tokom kampanje smio da pogleda birače u oči samo sa bilborda. Čovjek koji nije došao ni na jednu debatu sa svojim protivkandidatima biće novi gradonačelnik Banjaluke. Iz njegovog štaba kažu da je pobjeda ubjedljiva. To je i neko novo viđenje matematike, jer najbliži kandidat opozicije, Dragan Čavić, bio mu je za petama tek za nekoliko procenata.

Dragan Čavić je pretrpio možda i najveće udare na jednog političkog kandidata od kada je izbora u Republici Srpskoj. Vodeći pojedinci SNSD-a su čak predlagali i njegovo strijeljanje.

Gospodar Dodik je izjavio da nije čudo što su opet uzeli Banjaluku, jer toliko su uradili za ovaj grad koji su zatekli kao palanku, da narednih 20 godina ne moraju da rade ništa, a da će i dalje pobjeđivati na izborima. Dok je to govorio, na uho mu je pjevao Ministar Škrbić, a okolo su se grlili veseli poltroni, za astalima punim hrane i pića. Koloseum pobjednika, kako su nespretno nazvali svoju kampanju, niko ne pominje. Većina glavatih kandidata za načelnike izgubila je izbore i može doći po svoj poster sa početka kampanje. Nečemu valjda i posluži.

Ljutiti Rajko Vasić poraz SNSD-a pravdao je inteligencijom, tako što su po njemu inteligentni bili za SNSD, a manje inteligentni za ostale. Narod je, dakle, po Generalnom Sekretaru SNSD-a glupan, što i jeste način na koji ova partija svo vrijeme svoje vladavine tretira ljude.

SNSD je međutim izgubio od svojih nekadašnjih birača, od glupih, kako ih krsti Vasić. Ljudi su glasali protiv njih, ne za nekog drugog. Partija u kojoj je većina nekada vidjela šansu za promjene zauvijek je prokockala povjerenje ljudi, a u jednom trenutku mogli su da pokrenu cijelo društvo, jer imali su apsolutnu većinu. Umjesto toga, izabrali su da pokrenu svoje žiro račune, da ojačaju sumnjive tajkune i da potpuno obesmisle politički život, kupujući ogromnim donacijama većinu medija. Nije bilo dovoljno, glasači ovaj put nisu samo glasali, birali su.

U RTRS-ove bajke više ne vjeruju ni tamo gdje je to jedini televizijski signal.

Raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija, pjevao je Džoni. SNSD je manipulaciju tuđom mukom pretvorio u svoju jedinu pjesmu. I otpjevao ju je zauvijek.

Partija koja je krenula sa dva poslanika i u jednom trenutku dostigla natpolovičnu većinu političkog tala krenula je ka dole, nepovratno. Bez ideja, bez strategije i sa jalovim mantranjem manipulacije o ugroženosti naroda, ovo je i logičan slijed.

Šta dalje?

Ključ je u opljačkanom, prevarenom i zavedenom običnom čovjeku.

Ako i dalje na izbore bude gledao kao na jedini oblik svog političkog i građanskog angažmana, onda ništa. Sići će jedni, a doći će drugi. Ali ako bude tražio da se njegov izbor za promjene poštuje i ako bude uporan u traženju istih, onda možda do njih i dođe. A ovom društvu ne treba mnogo i ne trebaju velike prazne priče. Ovoj zemlji trebaju ljudi koji će znati da posade sjeme na neobrađenoj zemlji, da sačuvaju ovo malo šume i bistru vodu, da pokrenu selo, a ne samo puteve od sela ka gradu. Treba nam promocija solidarnosti na svim nivoima djelovanja. Treba da prestane podjela na nas i njih. Da se ispostave računi za potrošeno i računi za ono što će da se troši. Treba mi da vičemo na vlast i bunimo se, a ne obrnuto. Jer ovo je naša zemlja.

Onog trenutka kada svaka buduća vlast, ma koliko se nama lično dopadala ili ne, bude imala strah od naroda, nas ovakvih kakvi smo, tada će protesti biti nepotrebni, jer bićemo sa obje strane svjesni svojih prava, obaveza i odgovornosti, bićemo u permanentnom protestu spram onih koje plaćamo da budu naš servis. Trenutno smo jako daleko od toga, ali ne treba odustati, tim putem treba ići i svaki dan bar po kamenčić na taj puteljak staviti. Izbori su samo jedan od tih kamenčića, važan, ali ništa važniji od narednih kamenčića koje ćemo postaviti.

Buka / Tuzlanski.ba