Dok struka već dulje vrijeme istražuje učinke školskih uniformi na odnose među djecom u školi, školski uspjeh i druge čimbenike povezane s tim pitanjem, na našim se prostorima neki s nostalgijom, neki s odobravanjem, a neki s negodovanjem prisjećaju svojeg školovanja u socijalizmu u jednoličnim plavim kutama.

Istovremeno, od početka drugog polugodišta tekuće školske godine učenici i nastavnici OŠ Barilović nedaleko od Karlovca svoje školske uniforme nose s ponosom.

Ekipa koja teži istom cilju

To je posljednja u nizu nekolicine osnovnih škola u Hrvatskoj koje su uvele školsku odjeću, javlja Al jazeera.

Te djelomične uniforme sastoje se od plavih majica dugih rukava s amblemom općine Barilović. Svaki učenik je dobio dvije majice, a u planu je nabavka još po dvije majice kratkih rukava i dvije za tjelesnu i zdravstvenu kulturu te majica s kapuljačom za jesen.

Uniforma za učiteljice sastoji se od sakoa s amblemom, dok su učitelji dobili polo majice s istim uzorkom.

“Nismo baš u Britaniji, nismo strogo uniformirani, nego čisto – evo jedna majica koja nama dobro služi i kao prepoznatljivost ove škole. Mi smo sad ekipa, tim, zajedno smo, pomažemo jedni drugima, nismo različiti, isti smo i težimo istom cilju, a to bi trebalo biti usvajanje znanja, vještina, talenata… Djeca su bila na jednom matematičkom natjecanju u Zagrebu i lijepo se osjećaju kad su u istim majicama, kad su ekipa”, kaže ravnateljica Vesna Car.

Uniforme su za roditelje besplatne jer ih financira općina. Zamišljena je, kaže ravnateljica, i kao oblik pomoći.

No, u pedagoškom smislu namjera je i da doprinesu ublažavanju posljedica socijalnog raslojavanja koje je, kako struka već dulje upozorava, vidljivo i u školama gdje, s obzirom na to da se radi o djeci u osjetljivoj dobi, ono može rezultirati i negativnim pojavama u odnosima pa i određenim oblicima nasilja.

‘Do izražaja dolazi ono što učenici jesu’

“I s te strane je to zanimljivo zato što se sada djeca osjećaju jednako, ne mogu komentirati ‘ti imaš skuplju majicu’, neka najnovija moda ili hit, nego su sada svi jednaki i dapače čini mi se da tek sada kod njih dolazi do izražaja njihovo lice, oči, kosa, mimika, upravo ono što oni jesu, a do sada je u oči upadala neka slika na majici ili nešto drugo”.

Iako je čest prigovor protivnika školske uniforme stvaranje jednoobraznosti učenika poznate i iz totalitarnih režima koja, kako argumentiraju, narušava individualnost i različitost, Car tvrdi da u praksi za sada ne prepoznaje takav učinak.

“Individualnost se sigurno ne izražava samo kroz odjeću nego baš kroz sve ostale stvari, kroz ono za što je učenik sposoban, talentiran, kroz njegove interese”.

Ravnateljica naglašava da su i roditelji i učenici oduševljeni odjećom koja ih čini prepoznatljivima, a zadovoljstvo se doista može osjetiti u razredima.

“Ne razlikujemo se kao prije, jednaki smo prema bojama, nitko se ne ističe više po osobini odijevanja i usmjereni smo na nešto drugo, gledamo se kao kolege. Mislim da je to pozitivno upravo zbog te jednakosti i da se nitko ne ističe po nekim ne toliko važnim osobinama”, kaže Josip iz 7a razreda.

Nasilje zbog odjeće 

“Dobar je osjećaj jer smo svi jednaki i nekako se više prihvaćamo u društvu nego kad nismo nosili uniforme. Prije smo se drugačije gledali zbog odjeće, kopirali i tako“, dodaje Josipova kolegica iz razreda Karla.

U Hrvatskoj uniforme nisu propisane. Pedagog Siniša Opić objašnjava da je to samostalna inicijativa nekih škola s ciljem sprječavanja uspoređivanja učenika među sobom po odjeći koju nose.

“To i ne bi bilo tako alarmantno kad ne bi bilo slučajeva da postoje primjeri ponižavanja, izolacije, izbjegavanja, objava uvredljivih sadržaja na društvenim mrežama, kreiranja ‘grupa’ s ciljem vrijeđanja i ponižavanja, i sve to iz razloga što netko ne nosi skupe ‘brandove’. Škola kao  odgojno-obrazovna ustanova mora spriječiti takve oblike neprihvatljivih ponašanja koja na žrtve mogu ostavljati posljedice na njihov psihofizički razvoj, pojavu nasilničkih ponašanja”, kaže Opić.

U društvu neoliberalnog kapitalizma, kaže, naglasak je na materijalnom i pragmatičnosti, što se reflektira i u školama. Djeca su, navodi, izložena medijskim porukama koje postaju imperativ u socijalnim odnosima, a uvođenje uniformi, smatra, sprječava da se djeca uspoređuju i izgrađuju samopoštovanje na temelju odjeće.

U didaktičkom smislu, ističe, živimo u pedocentrističkoj paradigmi koja je usmjerena na dijete, njegova prava i specifične potrebe, gdje je škola mjesto susreta i gdje se gaji pluralizam mišljenja.

Socioekonomski rascjep

“Kao demokratsko društvo, izašli smo iz sociocentrističke didaktičke paradigme koja je upravo gušila ‘individualnost’ i prava djece. No, odijevanje ne može biti  temeljni čimbenik izričaja individualnosti učenika u školi”.

Individualnost u školi, kaže, razvija se kroz socijalne interakcije i odnose te se dijete čiji su roditelji nezaposleni ili imaju niska primanja i ne mogu mu priuštiti skupu odjeću, ne smije osjećati zbog toga drugačije, potišteno ili manje vrijedno.

“Taj socioekonomski rascjep može, odnosno dovodi do pojave međusobnog rangiranja, stvaranja hijerarhijske strukture  u heterogenom okružju, razredu. Sprječavanje toga mora biti odgojni (školski) ‘numero uno’ – ako u dijete završetkom škole budu ‘usađene’ krive odgojne ‘boje’, poruke odraslih i društva, tada nismo uspjeli. Upravo krivi sustav vrijednosti jedan je od najvećih izazova modernog društva”.

Uvođenje školske odjeće, kaže psihologinja Silvija Stanić iz Udruge roditelja Korak po korak, uglavnom je usmjereno prema razvoju osjećaja pripadnosti školi, jačanja zajedništva, ali i s ciljem smanjivanja socioekonomskih razlika između djece, koje mogu doći do izražaja zbog odjeće koju odijevaju u školi.

Važnost sudjelovanja, a ne nametanja
“Na ovaj način je zasigurno smanjena mogućnost izražavanja dječje individualnosti kroz odjeću, no ovo je i prilika da se zapitamo želimo li poticati baš takve načine izražavanja individualnosti. Različitost i individualnost djece očituje se kroz brojne karakteristike, vještine i sposobnosti, koje bi u školskom okruženju trebale dobiti veći značaj od boje tenisica. I svakako smatram da je potreban pomak koji će naglasiti individualnost djece kroz njihovo izražavanje i stvaranje”, kaže Stanić.