Kada vaša kućna mačka trčkara susjedstvom, to nije dobro za ptice, zečeve, vjeverice i druge divlje životinje koje žive u prirodi, piše CNN. Sada, zahvaljujući novoj studiji, znamo koliko štete mogu proizvesti ovi kućni ljubimci.
Zapravo, one ubijaju više plijena nego divlji predatori sličnih veličina i ne moraju odlaziti daleko da bi to napravile.
“Otkrili smo da kućne mačke imaju dva do 10 puta veći uticaj na život u divljini nego divlji predatori, što je očito”, kaže Roland Kays, glavni autor studije i zoolog u Muzeju prirodnih nauka u Sjevernoj Karolini.
Za praćenje ponašanja kućnih mačaka kojima je dopušteno da izlaze, 925 mačaka u šest zemalja opremljeno je neupadljivim GPS uređajima. Naučnici i građani koji su sudjelovali u istraživanju koristili su podatke kako bi pratili koliko daleko se mačke kreću kada su vani, kao i bilo kakav plijen koji uhvate i donesu kući, širom ruralnih i urbanih područja SAD-a, Velike Britanije, Australije i Novog Zelanda.
Domestic red Maine Coon kitten, 4 months old and nestling of magpie. Cat hunted a bird.
“Otkad se hrane hranom za ljubimce, kućne mačke ulove manje plijena dnevno, nego divlji predatori, ali njihov kućni prostor je toliko mali da postaju jako koncentrisane na lokalni plijen. Dodajte ovome neprirodnu količinu kućnih mačaka u određenim područjima i rizik za ptice i male sisavce postaje još veći”, kaže Kays.
Studija nije obuhvatala divlje mačke.
Studija je otkrila da, u prosjeku, kućne mačke ulove između 14,2 i 38,9 plijena na 100 hektara godišnje. To je, u prosjeku, oko 3,5 plijena mjesečno po mački. Istraživači vjeruju da je uzrok ovog velikog broja činjenica da naselja mogu imati veliku koncentraciju mačaka, više nego divljih grabežljivaca koji žive u divljini.
“Znali smo da mačke ubijaju mnogo životinja. Neke procjene pokazuju da mačke u Sjevernoj Americi ubiju od 10 do 30 milijardi životinja koje žive u divljini godišnje, ali nismo znali u kojem se području to događa ili kako to izgleda u usporedbi s onim što vidimo u prirodi”, dodaje Kays.
Veliki dio štete dogodio se u područjima u kojima već nisu savršeni uslovi za divlje životinje. Ovo uključuje i razvoj gradnje jer to uništava prirodna staništa.
Mačke su odvraćane od svojih lovišta zbog drugih predatora, poput kojota, u područjima u kojima su živjele.
“Kao rezultat, kućne mačke imaju veći ekološki utjecaj od prirodnih predatora, ali su koncentrisane na oko 100 metara od svojih domova”, navodi se u studiji.
Autori su, također, primijetili da je teško reći koje bi domaće vrste mogle ustrajati ili ponovno naseliti urbana područja kada domaće mačke ne bi bile u blizini.
U studiji je navedeno i da su domaće mačke jedan od najzastupljenijih mesojeda na zemlji i da postoji oko 600 miliona mačaka koje žive u kućama širom svijeta. To, svakako, može predstavljati propast za domaće vrste. Sa svjetlije tačke gledišta, ovo nije uticalo na vrste koje žive na većim, zaštićenim područjima jer su mačke lovile plijen u gradskim i prigradskim naseljima.
Neke od domaćih vrsta koje su izložene riziku, a koje su bile uključene u ovo istraživanje jesu Australska lisica s juga Australije, kao i ugroženi glodavci i zečevi na sjeveru Amerike. To je zato što su kućne mačke lovci koji love male sisavce koje lako mogu uhvatiti i ubiti.
Kako su istraživači naveli, držanjem mačaka u zatvorenom prostoru, može se spriječiti njihov uticaj na divlje životinje.
“Kreirali smo situaciju u kojoj su pozitivni aspekti divljih životinja, bilo da su to pjesme ptica ili pozitivni učinci koji ima lov guštera na štetočine, rijetki u trenucima kada ih treba najviše cijeniti”, kaže Rob Dunn, suautor studije.
“Ljudi su pronašli radost u bioraznolikosti, ali puštanjem mačaka van nehotice smo napravili svijet u kojem je te radosti sve teže iskusiti”, završava on. (Tuzlanski.ba)
