Zahvaljujući velikom srcu dobrih ljudi iz Bukinja nam dolazi lijepa priča koja pokazuje da još uvijek ima ljudskog u nama.
Naime, Meho Jaskić inače rodom Kozarca kod Prijedora koji već 26 godina živi i radi u Njemačkoj sa sa suprugom i kćerkom došao je na odmor u Bukinje odakle je inače rodom njegova supruga.
Za vrijeme boravka u Bukinju upozanju se sa situacijom tri psa lutalice starosti oko 18 mjeseci (sestre Lora, Paula, i Gia) koji su bili prepušteni sami sebi i izloženi maltretiranju iako nisu bili agresivni.
Tada donose odluku da jednog psa vakcinišu, završe svu neophodnu dokumentaciju i povedu ga u Beč gdje živi Mehina kćerka Meli.
“Za jednog psa uspijevamo izvaditi potrebne papire odnosno pasoš dok smo boravili u BiH i on odlazi kod moje kćerke u Beč. Nakon toga kćerka mi govori da bi nešto trebali uraditi i za druga dva psa. Bez imalo razmišnjanja šaljem novac kako bi se završila sva potrebna procedura da se i druga dva psa udome. Oni su sada ovdje kod moje da tako kažem treće kćerke i radne kolegice koja na selu ima veliko imanje koje se prostire na oko stotinu hektara nadomak Minhena. Psi sada imaju odlične uslove i brzo su adaptirali ovdje. Veoma su poslušni, već znaju određene komande na njemačkom jeziku. Potreslo me jednom prilikom za vrijeme boravka u Bukinju kada su bacili petardu među pse to je užas kako se neki ophode prema životinjama. Ukoliko niste u stanju da nahranite životinju nemojte je ni dirati, ostavite je na miru” – kazao je Meho Jaskić za Tuzlanski.ba i dodaje:
“Emotivan je bio susret kada se Gia koja je bila kod moje kćerke susrela sa Lorom i Paulom nakon nekoliko mjeseci ovdje u Njemačkoj. Sada smo svi sretni što smo uspjeli da ih dovedemo ovdje gdje zaista imaju odlične uslove. Kada smo čuli da su Lora i Paula počele da odbijanju hranu i da cvile zato što smo udomili njihovu sestru nije bilo dileme da ćemo i njih dovesti ovdje i obezbijediti im dom kakav zaslužuju. Nisam ovo napravio da bi pisali o meni. Neko sam ko je odrastao na selu i ko voli životinje i sve sam radio iz čiste ljubavi” – kazao nam je Meho.
Primjer Mehe Jaskića i njegove porodice pokazuje nam da još uvijek ima ljudi u kojima kuca humano srce i koji imaju empatiju prema bespomoćnim životinjama koje su često u BiH prepuštene same sebi, a preživljavaju isključivo zahvaljajući ljudima koji imaju empatiju prema životinjama. (Tuzlanski.ba)
