Mala kuja Maša svakodnevno dolazi ispred bolnice u kojoj je bio smješten njen obožavani vlasnik. Ona je ovim predivnim i prebolnim gestom ušla u srca svih zaposlenih u bolnici, koji su joj obezbijedili toplo mjesto na kojem može da provodi vrijeme uzalud čekajući svog neprežaljenog gazdu.

Na Mašinom licu vidi se tuga. Tuga jer joj nije jasno zašto ne može da pronađe svog vlasnika, kojeg je posljednji put vidjela kako ulazi na vrata bolnice.

Maša je postala poznata kada je lokalni list u Krasnojarsku u Sibiru napisao predivnu reportažu o njoj.

Glavni ljekar Novosibirske prve bolnice, ispred koje Maša dolazi svakog dana posljednje dvije godine, izjavio je za lokalnu televiziju da je dirnut njenom ljubavlju.

”Pogledate je u oči i vidite da je tužna. Daleko je njen pogled od onog sjaja koji psi imaju u očima kada su srećni. A kod životinja se tuga u očima vidi isto kao kod ljudi”, rekao je doktor Vladimir Bespalov.

Dodao je da za njeno stanje ljudska medicina nema lijek. Apelovao je na ljude da je ponovo udome i tako pokušaju da prekinu njenu tugu.

”Nema za nju lijeka u ovoj bolnici… Zato se i nadam da će Maša pronaći drugog vlasnika. Jednoga dana, a svi mi vjerujemo da će taj dan doći brzo, Maša će vjerovati drugom čovjeku”, rekao je doktor.

To su primijetili i drugi zaposleni u bolnici, među kojima je i medicinska sestra Ala Voroncova.

– Ona ga čeka… Skoro ju je jedna porodica udomila, ali Maša je pobjegla i odmah došla ovamo, do bolnice – rekla je Ala i dodala da se nada da će se pronaći neko kome će Maša moći da ponovo pokloni svoje srce i bezpogovornu ljubav.

Ovaj predivni mješanac živio je sa svojim gazdom, inače penzionerom, u selu Dvurečije, nekoliko kilometara od bolnice. Jednog dana gazda se razbolio i otišao u bolnicu, gdje su ga zadržali. Bio je bio samac, bez ikoga na svijetu, osim Maše. Ona mu je jedina dolazila u posjetu, svakog dana ujutru prelazivši nekoliko kilometara. Došla bi do bolnice da ga vidi, a potom se vraćala da čuva kuću, prenose Novosti.rs.

Nažalost, njen gazda je preminuo. Ali Maša je nastavila da dolazi. I počela da kopni od tuge, jer ga više nije vidjela.

(Tuzlanski.ba)