Puca se, naravno, u vazduh, a ako ni to ne uspije da uplaši najvećeg kopnenog mesoždera – na scenu stupa “medvjeđa patrola”.

Nema puteva koji vode do malog kanadskog grada Churchilla, koji se nalazi u provinciji Manitoba. Ali to ne sprječava hiljade turista da ga vozom ili avionom posjećuju svake jeseni, prenosi nationalgeographic.rs.

To je zato što u ovoj oblasti, u blizini obala zaliva Hudson, možete vidjeti najvećeg kopnenog mesoždera na svijetu: polarnog medvjeda.

Ovi medvjedi veći dio godine provode na ledu zaliva Hudson, loveći foke. Ali kada se na ljeto led otopi, oni odlaze na obalu na nekoliko mjeseci.

Ponekad medvjedi lutaju i u blizini grada

“Tokom sezone medvjeda, (lokalni stanovnici) kažu da je to uobičajeno”, rekao je fotograf Karlos Osorio, koji je posjetio Churchill. “I ja sam odmah postavio to pitanje: ‘Hej, koliko su medvjedi česti u gradu?’ Pitao sam taksistu koji me je vozio od aerodroma do hotela, a on je odgovorio: ‘O, baš je sinoć u gradu bio medvjed’.”

Kada ste u Churchillu uvijek postoji mogućnost da sretnete polarnog medvjeda.

Ali grad je ipak morao da preduzme neke korake kako bi zaštitio stanovništvo.

Postoji “medvjeđa patrola” koja nadgleda područje kao i dežurna linija koja radi 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici koju ljudi mogu da pozovu i prijave da su vidjeli medvjeda: 675-BEAR. Grad je takođe počeo da testira novi radarski sistem, “beardar”, koji upozorava da se medvjed približava.

Napadi su rijetki. Posljednji je bio 2013. godine, prema novinskoj agenciji Reuters, a fatalnog napada nije bilo od ranih 1980-ih.

U Churchillu živi oko 900 ljudi, i svi su svjesni opasnosti u svakom trenutku. U gradu postoji običaj da se vrata automobila ostave otključana, u slučaju da nekom zatreba zaštita od medvjeda.

“Samo morate biti oprezni”, rekao je Osorio. “Nigdje ne možete da budete sami. Morate da imate vozilo ili nešto čime možete da uplašite medvjeda. Neki ljudi nose puške i pucaju u vazduh. Ali ako nemate dozvolu za oružje, onda biste mogli samo da ispalite ‘bear bangers’. To je nešto kao, jako glasan, pištolji sa malom raketom na sebi.”

Zastrašivanje je prva taktika koju medvjeđa patrola koristi kada vidi da se medvjed približava gradu. Ako to ne uspije, koriste gumene metke ili pištolj za paintball.

Ako medvjed i dalje bude uporan, pokušaće da ga uhvate pomoću živog mamca ili će ga upucati pištoljem za omamljivanje. Onda ga vode u “zatvor za medvjede”, ili u objekat za zadržavanje.

Tamo, unutar starog hangara za avione, medvjeda pregleda veterinar i stavi mu odašiljač, a onda ga puštaju nazad u divljinu.

Sezona medvjeda dostiže vrhunac u oktobru i novembru, neposredno prije nego što se zaliv Hudson ponovo zamrzne. Tada medvjedi počinju da migriraju na sjever, pa se okupljaju blizu obale. To je vrijeme kada turisti imaju najbolje šanse da ih vide.

Ali posljednjih decenija sezona medvjeda traje sve duže zbog klimatskih promjena. Led se brže topi, a kasnije smrzava, pa medvjedi ostaju na kopnu sedmicama duže nego ranije.

Osorio je primijetio da “svi objekti i suvenirnice, počinju da se zatvaraju u novembru jer je tehnički sezona medvjeda gotova. Ali pošto se Hudson nije smrznuo, medvjedi su još uvijek tu.”

To podrazumijeva kraću sezonu lova — što povećava šanse da medvjedi potroše svoje zalihe masti mnogo ranije – prije nego što se Hudson opet zamrzne.

Osorio je uživao u putovanju u Churchill uprkos mećavama i niskim temperaturama koje su padale na minus 20 stepeni Celzijusa.

“U Čerčilu ima još mnogo toga pored polarnih medvjeda”, rekao je on. “Ljudi su super ljubazni. Ali tu su i beluga kitovi koji se okupljaju u zalivu. To je jedno od najboljih mjesta za posmatranje ptica, ali i polarne svetlosti.”  (Tuzlanski.ba)