Petak, 30. Jula 2021.
Tuzlanski.ba logo

Da li pauk može da ubije i pojede zmiju? Istraživanje iznenadilo i same naučnike…

Preuzmite sliku

Popularno

Pauk i zmija, koji su na “crnoj listi” kod većine ljudi, izgleda da imaju mnogo veće međusobne “probleme”.

Da li bi pauk mogao da ubije i pojede zmiju?

Pitanje možda zvuči kao da je hipotetično ili kao kada djeca razmjenjuju neobična pitanja u školskom dvorištu, ali to je zaista tema nove studije objavljene u naučnom časopisu Journal of Arachnology. Odgovor je – da! I to toliko odlučno da – da su čak i naučnici koji su sproveli studiju ostali zapanjeni svojim rezultatima, prenosi nationalgeographic.rs.

“Iznenadio sam se da pauci jedu zmije na svim kontinentima (osim na Antarktiku)”, kaže vođa studije Martin Nyffeler, stručnjak za paukove na Univerzitetu u Bazelu u Švicarskoj. “Iznenadilo me je da se radi o toliko različitih grupa paukova koji su sposobni da ubiju i pojedu zmiju, i to veliki broj različitih vrsta.”

Nyffeler i njegov kolega i koautor, stručnjak za zmije sa Univerziteta Georgia, Whitfield Gibbons, pretražili su svaki dio naučne literature koju su mogli da pronađu, kao i sajtove i društvene mreže, vesti, pa i stara izdanja časopisa National Geographic, kako bi ih pronašli što više o ovoj temi. Otkrili su više od 300 zabilježenih slučajeva, a podaci su obuhvatili više od 40 vrsta paukova i više od 90 vrsta zmija.

  • Kao što se moglo i očekivati, veliki pauci poput tarantula bili su među onima koji su najčešće za obrok imali gmizavce, ali oni nisu šampioni. Tu titulu je ponijela porodica paukova poznata kao teridide, kojoj pripadaju i crne udovice.

    Istraživanje takođe značajno proširuje naše znanje o paucima kao grabljivcima, koji igraju veću ulogu u ravnoteži ekosistema nego što se ranije mislilo, dodaje Nyffeler.

    “Svi pauci na svijetu zajedno su teški otprilike oko 25 miliona tona, što znači da su sposobni da ubiju oko 400 do 800 miliona tona plijena godišnje“, kaže on. “Da bismo u potpunosti razumjeli važnost pauka u ravnoteži prirode, presudno je razumjeti čitav spektar njihovih navika u ishrani.”

    Kako pauci napadaju?

    Zmije kojima se hrane pauci su uglavnom male, u prosjeku su dužine od oko 25 centimetara, ali su čak i one mnogostruko veće od pauka čija je prosječna dužina tijela oko 1,5 centimetara.

    U većini slučajeva (kao što su teridide), pauci pletu izuzetno snažne mreže, koje se često protežu do zemlje, kojima love zmije. Kada je uhvati u mrežu, pauk joj zadaje otrovni ugriz čime je parališe, zatim je obmota nitima i vuče na mjesto gde će je pojesti. Princip lova je isti kao i kod manjeg plijena poput muhe, sa razlikom što digestivnim enzimima treba više vremena da smekšaju dijelove zmije, pa ovaj obrok može da potraje danima.

    “Iako stalno govorim o jačini paukove mreže, mislim da sam potcjenjivao ovaj nevjerovatni materijal”, rekao je putem Sebastian Echeveri, stručnjak za pauke i urednik Arachnofiles-a. “Ranije sam pretpostavljao da bi se zmija mogla da se izvuče na sigurno, jer su njihovi mišići čvrsti kao kamen.”

    Oko 30 procenata zmija koje su lovili pauci je takođe bilo otrovno, kao što su koralne zmije, australijske smeđe zmije i zvečke, ali u ovim situacijama nisu imale korist od toga.

    Zmija nema način da se otrovom odbrani od pauka“, kaže Emily Taylor, biolog i direktor Laboratorije za fiziologiju gmizavaca na Kalifornijskom politehničkom državnom univerzitetu.

    Dobri (zmijski) Samarićani

    Budući da su brojnim napadima prisustvovali i ljudi, naučnici su analizirali još jednu situaciju – kada ljudi treba da intervenišu.

    Od 319 pojava pauka protiv zmije, pauk je uspio da ubije zmiju u 87 posto slučajeva. U 1,5 odsto incidenata zmija je sama pobjegla. Ali u 11 posto slučajeva ljudi su uskočili da spasu zmije.

    Čak i u Australiji, gdje se većina sukoba dešava između smeđih zmija i crvenokosih paukova – dvije vrste smrtonosne za ljude – bilo je slučajeva kada su ljudi oslobodili zmiju i očistili je od paučine.

    “S obzirom na to da većina ljudi ne voli ni paukove ni zmije, vrlo me iznenađuje da postoje oni koju su spremni da intervenišu”, kaže Nyffeler, koji i sam pati od “jake fobije od zmija”.

    S obzirom na raznoliku ishranu arahnida, studija bi takođe mogla da podstakne dalja istraživanja o tome kako njihov otrov djeluje.

    “Iako sada prilično dobro razumijemo kako toksini crnih udovica utiču na nervni sistem kičmenjaka, još uvijek slabo razumijemo način djelovanja toksina mnogih drugih porodica paukova”, kaže on.  (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , , ,