Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Šumsko blago: Lisičarke liječe vid i disajne puteve

Preuzmite sliku

Kao i sve druge gljive, i lisičarke su dobar izvor vlakana, obiluju vitaminima B1, B2, C i D, a najviše vitaminima A i C, zatim mineralima kao što su kalijum, gvožđe, cink i kalcijum, a zahvaljujući vitaminu D preporučuju se kod prevencije bolesti kostiju (rahitisa, osteoporoze i slično)…

Postoje naučni dokazi o pozitivnom uticaju gljiva na ljudsko zdravlje. Neke gljive sadrže antibiotike, a neke i imunostimulanse, sastojke koji pomažu u borbi protiv tumora i virusa, jačaju imuni sistem, snižavaju krvni pritisak, regulišu nivo šećera u krvi, smiruju nerve, usporavaju starenje.

A, kada su lisičarke u pitanju, Kinezi im već vijekovima pripisuju moć liječenja vida i disajnih puteva.

Mogu se naći u periodu od majajuna do oktobra, nekada i malo kasnije, i to u tamnim i listopadnim i četinarskim šumama na mahovini, a najčešće rastu u velikim grupama. Meso lisičarki je čvrsto, ima veoma prijatan miris i sasvim blago papren ukus.

Kažu da lisičarke nisu dobre za sušenje, jer jednom kada se osuše i stvrdnu, više se ne mogu vratiti u pređašnje stanje.

Međutim, neki ih ipak suše, ali i nakon potapanja u vodi ostaju žilave. Oni koji imaju priliku da ih uberu mnogo, mogu ih staviti u zamrzivač i koristiti i tokom mjeseci kada ih nema u prirodi.

Ipak, gljive u zamrzivaču ne bi trebalo da stoje duže od tri mjeseca.

Lisičarke možete pripremiti s mladim lukom, ili ih možete samo propržiti na malo putera i servirati uz pečeno meso, ili prepečeni hljeb, ili kao dodatak omletu… Ipak, kod lisičarke treba paziti na količinu. Ne savjetuje se više od dva jela sedmično, jer mogu biti teške za želudac.

Kao i za sve vrste gljiva i za lisičarke važi isto pravilo: ne peru se.

Prije kuhanja/pečenja, najbolje je da ih očistite pomoću četkice i tako uklonite prljavštinu.

Ako se na lisičarkama nalazi baš dosta zemlje, odnosno ako baš mora, operite ih, ali ih prosušite na kuhinjskom papiru prije upotrebe. Ako se “napiju” vode, nećete moći lijepo da ih ispržite (više će se kuhati), a samim tim i okus će im biti drugačiji.

Kako ih prepoznati?

Veoma je važno to što lisičarke imaju karakterističnu žutu boju i uglavnom nema vrste s kojom bi se mogla zamijeniti.

Boja zna da varira od veoma svijetle do tamnožute, pri čemu blijedi starenjem.

Ima čak primjeraka skoro narandžaste boje. Stabljika je duga od tri do osam centimetara.

Šešir je kod odraslih pečuraka širok do 10 centimetara i po pravilu je nepravilnog oblika s uvijenom ivicom.

U centru ima ulegnuće. Sa donje strane šešira su uočljivi žuti listići. Žućkasto meso ima divan, blagi miris kajsija, što joj je još jedna važna identifikaciona karakteristika. (NN)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , , ,