Možda ste virus imali i ne znajući, možda ste imali koristi od nekih privremenih okolnosti ili nekih genetskih faktora ili jednostavno ludu sreću

Zaraza je stizala sve bliže njihovu domu. Koronavirusom su se zarazili njihovi prijatelji, većina kolega, a ponekad i njihova djeca ili bake i djedovi. Činilo se da je pitanje trenutka kad će sreća napustiti i one koji još nisu ‘pokupili’ virus.

No neki su ljudi uspjeli proći neokrznuto kroz više valova infekcija, čak i u vrijeme onih najzaraznijih varijanti. Koronavirus ih je u dvije pandemijske godine poštedio, barem prema njihovu saznanju.

Neki misle da je to zato jer su se striktno pridržavali propisanih mjera za sprečavanje zaraze. Drugi da su jednostavno imali sreće. Treći se pitaju je li njihova zaraza bila asimptomatska, naročito u početku kad testiranja nisu bila raširena.

Jednog i konačnog razloga kojim bi se objasnilo zbog čega se neko nije zarazio – nema. Razlog je vjerovatno kombinacija faktora. “Mnoge se hipoteze čine prihvatljive”, tvrdi Leif Erik Sander, šef Odjela za zarazne i respiratorne bolesti berlinske bolnice Charite.

Prije svega, važno je imati na umu da velik broj zaraza koronavirusom prolazi potpuno ili uvelike neprimijećen.

Geni i krvna grupa

U meta-analizi objavljenoj prošle godine u časopisu JAMA, autori su napisali da je otprilike 40 posto ljudi s potvrđenom dijagnozom covida u vrijeme testiranja bilo asimptomatsko. Podatak se temelji na 95 međunarodnih istraživanja u koje je bilo uključeno gotovo 30 miliona ljudi.

U otkrivanju infekcija ulogu očito igra i učestalost testiranja. Ko se nije redovno testirao, veća je vjerovatnoća da nije ni bio svjestan potencijalne blage zaraze.

I geni mogu igrati ulogu u tomu hoće li se neko zaraziti, kaže Ulf Dittmer, direktor instituta za virologiju Univerzitetske bolnice u Essenu.

“Ima ljudi koji su zbog svojih genetskih karakteristika podložniji zarazi malarijom ili HIV-om. Do određene mjere to vrijedi i za korona virus”, rekao je.

Dodaje da isto vrijedi i za krvnu grupu, što ne samo da utiče na težinu bolesti nego i na podložnost virusu.

Usto se zaštita koju osigurava vakcinu često podcjenjuje. Iako se nivo antitijela s vremenom smanjuje, ona mjesecima ostaje dovoljno visoka, što, kaže Sander, smanjuje broj zaraza.

Dittmer dodaje kako je otkriveno da posebna podskupina antitijela pruža posebno dobru zaštitu od zaraze koronavirusom. “Mjerenje njihove razine je skupo i komplikovano pa se i ne provodi. Tako da ne možete znati ima li ih netko ili ne”.

Okolnosti ili slučajnosti

Drugi fenomen koji valja spomenuti je činjenica da su nekoliko dana nakon zaraze jednim patogenom ljudi tipično manje osjetljivi na zarazu nekim drugim. Drugim riječima, obična prehlada bi vas neko vrijeme mogla štititi i od koronavirusa.

“To je djelimično zbog interferona, odbrambenih proteina u sluznici koji smanjuju osjetljivost na korona virus u tom vremenskom prozoru”, rekao je Sander.

U nekih ljudi imunosni sistem vrlo brzo sam uspijeva ukloniti virus iz organizma.

“Švedsko istraživanje otkrila je T-stanice (vrstu bijelih krvnih zrnaca koji su dio imunosnog sistema) u ljudi koji nisu bili pozitivni nakon bliskog kontakta sa zaraženim članovima porodice. To je znak da je njihov imunosni sistem ‘imao posla’ s virusom korona virus, iako se to nije moglo uvijek detektovati”, kazao je Sander.

I što se može zaključiti? Možda ste virus imali i ne znajući, možda ste imali koristi od nekih privremenih okolnosti ili nekih genetskih faktora ili jednostavno ludu sreću.

“Ništa od toga ne znači da ste trajno sigurni. Nova varijanta koronavirusa ili promijenjene okolnosti to mogu u potpunosti promijeniti”, rekao je Sander. (Jutarnji.hr)