Možete li zamisliti medicinsku intervenciju struganja jednog unutrašnjeg organa gdje ljekari svjesno i rutinski NE primjenjuju bilo kakvu anesteziju?

Znate li da se kiretaže materice kao i druge intervencije na tijelu porodilje rutinski izvode upravo tako? Bez ikakve anestezije!

Kada se u svijetu primjenjuje lokalna anestezija kod šivanja međice nakon poroda, mi niti je primjenjujemo kod šivanja međice niti je primjenjujemo kada ginekolog svojom šakom ulazi u unutrašnji organ materice nakon poroda ukoliko je potrebna revizija iste, niti se primjenjuje kada se metalnim aparatima struže materica prilikom kiretaže a i u drugim procedurama slične vrste.

Da li smatrate da je ovako nešto normalno? Da li smatrate da ovako nešto pripada 15. a ne 21. vijeku? Tako je ovakav način izvođenja procedura prozvala hrvatska saborska zastupnica Ivana Ninčević Lesandrić, pri čemu je naišla na nevjericu i neodobravanje Ministra zdravlja, a kasnije i predstojnika splitske bolnice za ženske bolesti.

“Ove reakcije nevjerice nadležnih, mahom muškaraca ginekologa, da su te procedure, pod jedan, zaista bolne i da bi zaista trebala anestezija i, pod dva, da se takvo što ne dešava rutinski bez anestezije je pobijena svjedočanstvima žena koje je organizovao civilni sektor kako u Hrvatskoj tako i mi. Ovo je problem i naših bh. žena. Odlučile smo da pokrenemo akciju ‘Prekinimo šutnju’ i da ne čekamo istup neke od naših žena u parlamentarnim klupama na ovu temu, jer je dovoljan bio istup jedne žene koja opisuje 15. vijek koji je prisutan i u našim porodilištima“, istakla je doktorica Amira Ćerimagić, predsjednica Udruženja “Porod i Postpartum”, na čijoj Facebook stranici možete pogledati fotografije koje svjedoče o nemilim iskustvima pojedinih žena u porodilištu o kojima su progovorile.

Navodi da im se u samo dva dana od pokretanja akcije i poziva putem društvenih mreža javilo više od 100 žena iz cijele BiH sa svojim svjedočanstvima o horor uslovima porađanja generalno, a potom o horor intervencijama koje se ne bi smjele događati bez anestezije, kako se kod nas rutinski rade “naživo”.

“Ono što je uslijedilo je mahom nevjerica. Da, to su naši porodi. Tako izgleda sve ono što se dešava iza zatvorenih vrata porađaone. O tome je vrijeme da se na sva usta priča jer zvuči nevjerovatno. Jer jeste nevjerovatno. Jer su to silovanja tijela i uma koja mijenjaju ženu zauvijek, u njenim najosjetljivim trenucima koji bi trebalo da budu i najsvečaniji. Pogotovo nam je interesantna nevjerica muške strane populacije da ovako nešto postoji”, naglašava doktorica Ćerimagić, koja poziva sve žene da javno podijele svoja iskustva kako bi ih iz udruženja zajedno s dopisom proslijedile ministrastvima zdravstva te Komisiji jednakopravnost polova Predstavničkog doma parlamenta FBiH, kao i drugim nadežnim institucijama.

“Tek sa adresiranjem problema, pričanjem i skidanjem vela tajni, možemo očekivati promjene. A ovo je veliki društveni problem, i to već generacijski”, zaključila je ona.

Vjerovatno je među nama nebrojeno žena koje bi imale šta da kažu na ovu temu. Usudila bih se reći da rijetko koja nema baš ništa. Njihova bolna svjedočanstva ne smiju ostati samo još jedna lična tiha patnja, već treba da posluže kao alarm da je vrijeme da o njima govorimo jasno i glasno, da ona treba da posluže kao nauk i opomena da nešto nije u redu, da se to mora mijenjati i da žene ne smiju preko toga da prećutno prelaze.

Stoga, ako imate slično iskustvo, podijelite ga, javite se hrabrim ženama iz Udruženja “Porod i Postpartum”, javite se nama, bilo kojoj medijskoj kući, objavite na svojim profilima na društvenim mrežama, učinite bilo šta samo, molimo vas, nemojte ćutati i trpiti!

(Ivana Ninčević Lesandrić | lolamagazin.com)