Rijedak poremećaj koji ne dobija mnogo pažnje…

Za anoreksiju i bulimiju smo, nažalost, svi čuli. Osobe hranu doživljavaju kao najgoreg neprijatelja i nemaju realnu sliku o svom fizičkom izgledu. U pitanju je mentalno stanje, koje se teško i dugo liječi, a česta su i posrtanja, pa se bolesnik vrati svojim nezdravim navikama. Bez hrane se ne može, a anoreksična ili bulimična osoba, hranu i jelo doživljava kao veliku traumu. Osim anoreksije i bulimije, postoji i dijabulimija, koja je posebno opasna jer grupiše dvije bolesti. Šta je to dijabulimija i koji su simptomi, saznajte u nastavku.

Dijabulimija je poremećaj ishrane koji se pojavljuje kod osobe koja pati od dijabetesa, i to najčešće dijabetesa tip 1. U slučaju ovog poremećaja ishrane, osoba svjesno sebe lišava insulina, da bi izgubila na težini. S obzirom na to da osoba koja ima dijabetes mora da vodi računa o ishrani, težini, nivou glukoze u krvi, metaboličkim promjenama i etiketama na namirnicama, eksperti ističu da je dijabetes jedan od faktora rizika za razvoj poremećaja u ishrani, budući da sam zahtijeva izrazitu kontrolu, piše Mogu ja to sama.

Dijabulimija se može pojaviti u bilo kom uzrastu, kao rezultat želje za manjom kilažom, ili kao “burnout” simptom držanja dijabetesa pod kontrolom. Liječenje uglavnom sa sobom nosi brojne izazove, jer će osoba koja boluje od dijabulimije teže podnositi tretman od osoba koje pored poremećaja ishrane, nemaju drugih zdravstvenih problema. Takođe, istovremeno se mora voditi računa i o dijabetesu i o dijabulimiji, što može da ograniči izbor terapije.

Dijabulimičnu osobu ćete prepoznati po tome što zanemaruje svoju terapiju za dijabetes, izbjegava termine kod ljekara, boji se da je insulin čini gojaznom. Osoba će izbjegavati da dijeli obroke sa svojom porodicom, izbjegavaće određene grupe namirnica i osjećaće anksioznost u vezi svog fizičkog izgleda. Povučenost od najbližih, promjene navika u spavanju i simptomi depresije, karakterišu sve poremećaje ishrane.

Rezultati dijabulimije i njen uticaj na tijelo, mogu biti zastrašujući – rane teže zarastaju, česte su stafilokokne i druge bakterijske infekcije, učestale gljivične infekcije, poremećaj ciklusa, atrofija mišića, dehidratacija, disbalans elektrolita, dijabetička ketoacidoza. Ovaj poremećaj ishrane može nepovoljno uticati na bubrege, srce i jetru.

Po pitanju liječenja, najbolji je interdisciplinarni pristup: bolesnik sarađuje sa stručnjacima iz različitih oblasti. U slučaju dijabulimije, pacijent bi trebalo da bude pod nadzorom endokrinologa, nutricioniste koji se razumije i u poremećaj ishrane i u dijabetes, i psihijatra – koji će se pobrinuti za psihičko zdravlje dijabulimičara. Dijabulimija je ozbiljna bolest, pa insistiranje na uzimanju insulina i prijetnja posljedicama neuzimanja, neće dovesti do promjena.

Ukoliko primijetite promjene u ponašanju i dijeti kod osobe koja već boluje od dijabetesa, takve simptome nemojte prihvatati olako. Potrudite se da ubijedite bolesnika da se što prije obrati ljekaru i pružite mu podršku. U pitanju je kombinacija fizičke i mentalne bolesti, pa je oporavak dugotrajan i liječenje bi trebalo što prije započeti. (Tuzlanski.ba)