Nedjelja, 20. Septembra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Mizofonija: Psihički poremećaj novog doba

Osobe koje pate od mizofonije mogu da budu iziritirani zbog nekog sasvim uobičajenog zvuka, poput žvakanja žvake, kašlja, zvuka disanja, grebanja po nekoj površini ili zvuka koraka. Zvukovi koje većina ljudi ne primećuje, osobe sa mizofonijom ne mogu da podnesu.

U pitanju je vrlo rijedak psihički poremećaj. Prvi simptomi javljaju se u djetinjstvu, a s godinama ove osobe iritira sve više zvukova.

Stručnjaci kažu da osobe sa tim poremećajem najviše iritiraju zvukovi koje proizvode njima najbliže osobe, poput članova porodice ili prijatelja. Tad znaju da budu najagresivniji.

Kod slabije izraženog poremećaja simptomi se ublažavaju lijekovima, ali pravog lijeka zapravo nema.

U vrlo teškim slučajevima ljudi se potpuno izoluju da bi izbjegli sve zvukove koji im smetaju. To, sa druge strane, vodi povlačenju u sebe i u depresiju, piše mentalfloss.com.

“Radi se o psihičkom poremećaju novijeg doba. Razgovarali smo sa 42 ljudi sličnih simptoma i oni su nam otkrili da izbjegavaju bilo kakve društvene aktivnosti, vrijeme provode uglavnom sa slušalicama na ušima, a svakodnevni pokušaju da ništa ne čuju stvaraju im veliki stres. Oni znaju da budu agresivni ali i da je to neprihvatljivo ponašanje, međutim, to je jače od njih”, objasnili su istraživači iz Amsterdama.

Oni su iznijeli dijagnostičke kriterijume koji bi mizofoniju klasifikovali kao novi psihijatrijski poremećaj.  Međutim, neki istraživači tvrde da bi to zapravo mogao da bude simptom drugih osnovnih psihijatrijskih poremećaja poput opsesivno-kompulsivnog poremećaja (OKP) ili generalizovane anksioznosti.

Oni koji pate od mizofonije imaju veću učestalost depresije i anksioznosti, a kako je povezana sa OKP, dodatno je otežano utvrđivanje da li je nepodnošenje određenih zvukova previđeni simptom tih poremećaja ili je sama po sebi dijagnoza.  

Margaret i Pavel Jastrebof, istraživači sa Univerziteta Emori u SAD, koji su prvi stvorili taj izraz, tvrde da su ta stanja povezana sa smanjenom tolerancijom zvuka. Kažu također da neki ljudi mogu da dožive mizofoniju, ali da to na njih ne bi uticalo na kliničkom nivou, ali drugi su skloni ozbiljnijim reakcijama.

U istraživanju koje je obuhvatilo 500 studenata, oko  20 posto učesnika prijavilo je klinički značajne simptome mizofonije. Ponovo je utvrđeno da su se simptomi često podudarali sa anksioznošću, OKP i depresijom. (Tuzlanski.ba)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje