Hirurzi su prvi put u SAD-u revolucionarnom metodom pokrenuli srce mrtvog donora kako bi ga mogli presaditi živom čovjeku. Na taj način vjeruju da će omogućiti veći broj transplantacija
Na taj su način otvorili nove mogućnosti u transplantacijskoj hirurgiji te omogućili dugotrajno očuvanje organa izvan tijela. Ljudsko srce prvi su put transplantirali 1967. godine u Južnoj Africi, a godinu poslije hirurzi na Stanford University su izveli prvu takvu operaciju u Sjedinjenim Državama, prenosi 24sata.hr.
La Universidad de Duke en Estados Unidos llevó a cabo el labor médico. En su cuenta de Twitter, el doctor Jacob Niall Schroder compartió el video. https://t.co/XsrfsY0xLR pic.twitter.com/Yb4CGpFmhA
— Austral Diario (@Austral_Diario) December 2, 2019
Transplantacija srca danas je uobičajena operacija kao i transplantacija jetre, pluća ili bubrega, no nema dovoljno organa. Manje od pola Amerikanaca, njih oko 45 posto, registrovali su se kao davaoci organa, no nakon njihove smrti taj je broj manji.
Mnogo organa je u tako lošem stanju da se ne mogu više iskoristiti, dok je dio njih zbog historije bolesti ili infekcija nemoguće koristiti za presađivanje. Više od 100.000 ljudi čeka organ, a 20 ih svakog dana umre ne dočekavši spasonosnu operaciju.
U nastojanju da to premoste, ljekari svakodnevno rade na novim metodama koje će proširiti broj dostupnih organa. Nije dovoljno zatražiti ljude da daruju organe, a u proteklim godinama pripomogla je činjenica da su dopustili transplantaciju organa donora koji imaju hepatitis C. Osim što donirani organi moraju ispuniti zdravstvene kriterije, vrijeme igra odlučujuću ulogu.
Tkiva poput srčanog nakon smrti donora u vrlo kratkom roku postanu neupotrebljiva. Zapravo, u trenutku kad srce prirodno prestane kucati, već je tada u njemu manjak kisika i tkivo odumire čak i prije proglašenja donora službeno preminulim. Zato se kod transplantacije srca koristi organ donora kod kojih je ustanovljena moždana smrt, no drugi vitalni organi još funkcionišu. Najbolji način za očuvanje tkiva srca je držanje organa na vrlo hladnim temperaturama.
No i tada je moguće obaviti transplantaciju samo u roku od šest sati nakon što su organ izvadili iz tijela. No ako umjesto toga ljekari uspiju izvan tijela oživjeti srce koje je stalo, ono bi moglo funkcionisati samostalno i bez obzira na donora. Stoga ne bi morali koristiti samo organe ljudi u moždanoj smrti. Kako bi to postigli, izvadili su srce i priključili ga na cjevčice kojima su omogućili dotok krvi, kisika i elektrolita.
Srčani mišić se na taj način reanimirao i započeo s normalnim radom. Tehniku koju su nazvali “topla perfuzija” prvi su put koristili u britanskoj bolnici Royal Papworth 2015. godine. Od tada, bolnica je postala nacionalni centar za transplantaciju srca te su od tada izveli 75 transplantacija nakon što je donorovo srce stalo, procjenjuje dr. Jacob Schroeder, hirurg koji je sudjelovao u proceduri u SAD-u. On i njegov tim tako su postali prvi u SAD-u koji su uspješno obavili zahvat nakon srčane smrti, te se nadaju da će uskoro on biti dostupan i za druge pacijente.
– Ovo je prva takva operacija u SAD-u i za nas je to velika stvar jer postoji velika potreba, no samo nekoliko centara širom svijeta može ostvariti ovakve rezultate, zaključio je dr. Schroeder.
– Srca koja su dobili na takav način nisu jednako kvalitetna kao i ona koja se eksplantiraju dok još kucaju. Ovom metodom ugrađuju ih kod bolesnika kod kojih su se iscrpile sve druge mogućnosti mehaničkog liječenja pumpama, ili kad morate u jako kratkom roku nešto napraviti. Riječ je o novoj tehnologiji koja je izuzetno skupa i samo godišnje održavanje za aparate, spremnike za plinove i razne tekućine na godišnjem nivou stoji više od 300.000 eura. No ovo je napredak koji će možda u neko dogledno vrijeme biti dostupan i kod nas, a svakako širi mogućnosti i stvara veći bazen darivatelja organa kako bi se pomoglo drugima kojima je to danas teže zbog ograničenosti raspoloživih organa. Naime, do sad su darivatelji srca bili ljudi kojima su proglasili moždanu smrt, ali im je srce kucalo. Ovime su donori postali i ljudi koji su umrli neposredno prije transplantacije, ali treba imati na umu da je metoda ostvariva samo u bolničkim uslovima i to za donora koji je preminuo neposredno prije ili u izuzetno kratkom vremenskom roku, pojasnio je doc. prim. dr. sc. Igor Rudež, dr. med., spec. opće hirurgije i subspecijalista kardijalne hirurgije te načelnik Zavoda za kardijalnu i transplantacijsku hirurgiju u KB Dubrava. (Tuzlanski.ba)
