Potrebno je pet do deset godina intenzivnog konzumiranja alkohola da bi neko postao ovisnik o alkoholu.

Međutim, ovisniku je teško shvatiti da ima problem, da se treba liječiti. Ovisnici o alkoholu obično na liječenje dolaze kad njihovi zdravstveni i socijalni problemi kulminiraju. Nakon svega što su, kroz godine pijenja doživjeli, taj proces liječenja za njih je težak i zahtjevan, podrazumijeva i potpuno nove obrasce ponašanja, te najzad i neku vrstu ozbiljnih promjena u razmišljanju i ponašanju.

Ovo je u razgovoru za Fenu govorila, u povodu Mjeseca borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti, direktorica Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo doc. dr. prim. Rasema Okić, specijalista neuropsihijatar subspecijalista za bolesti ovisnosti.

Kako pojašnjava, mnogo brže se postane ovisnik o drogama, nego ovisnik o alkoholu. Dovoljne su jedna do dvije godine da se postane ovisnik o drogama, ali konzumenti droga, osobito mladi na liječenje dolaze kad već budu “stjerani pred zid“. Dakle, ovisnički stil života i/li ponašanje “na ulici“, infekcije hepatitisom C, brojna krivična djela i zatvorske kazne, umnogome izmijene ovisnika, tako da je samo liječenje za njih neka vrsta preobraženja – duhovnog, tjelesnog i moralnog.

Naglašavajući da je put do izlječenja dug, baš kao što je potrebno dugo da neko postane ovisnik o alkoholu, doc.dr. Okić kaže da ovisnost uzrokuje ozbiljan poremećaj u ponašanju i načinu razmišljanja, te niz problema koje je pojedinac napravio sebi, svojoj porodici, radnom i društvenom okruženju.

– Ovisnici teško priznaju da imaju problem i da im treba liječenje. Na početku, oni svoj problem minimiziraju, ne žele ga shvatiti ozbiljno niti sebe smatraju bolesnikom – kazala je.

Takvi ljudi, navodi doc. dr. Okić, obično za sebe kažu da su “ljubitelji dobre kapljice“ ili naglašavaju “svi piju, pa evo pijem i ja“. Tačno je da mnogi ljudi konzumiraju alkohol, ali u granicama društvene potrošnje, te ne razviju ovisničke obrasce ponašanja.

– Međutim, kad se bolest razvije tad nastaju psihička i tjelesna oštećenja (jer alkohol pogađa cijeli organizam) te problemi u porodici i svakom drugom funkcioniranju – naglasila je.

Ističe da u proces liječenja ovisnika o alkoholu obavezno treba da budu uključeni članovi porodice te da pacijenti, i po završenom liječenju, u Zavodu podliježu redovnim kontrolama i uključivanju u klubove liječenih alkoholičara.

– U klubovima liječenih alkoholičara aktivno participiraju članovi porodica ovisnika, gdje zbog zajedničkog problema razmjenjuju iskustva u jednoj potpuno novoj dimenziji življenja, a to je apstinencija. Važno je naučiti da nije dovoljno samo prestati piti, nego usvojiti pravila ponašanja antialkoholičara – naglasila je.

Kako ističe doc. dr. Okić, u našem kao i u mnogim evropskim društvima veoma su zastupljena ovisnička i/li potencijalno ovisnička ponašanja koja podrazumijevaju konzumiranje cigareta, nargile, elektronskih cigareta, alkoholnih pića, psihoaktivnih supstanci (droga), zloupotrebu nekih lijekova naročito benzodiazepinskih preparata, analgetika, sedativa i hipnotika.

Osim toga, i u našem društvu zastupljene su igre na sreću, prekomjerno igranje igrica na društvenim mrežama pogotovo među mladim ljudima.

– Sve to počinje obično bezazleno i naivno, često i marketinški propraćeno poput igara na sreću i alkohola. Cigarete se, nasreću, više ne reklamiraju – naglasila je.

Ono sa čim se mladi prvo susreću je alkohol koji predstavlja potencijalnu hemijsku ovisnost kao i droge, za razliku od ponašajnih ovisnosti kakve su igre na sreću (kockanje) ili igrice na društvenim mrežama. Tu se, kako je kazala, radi o širokoj upotrebi, potom zloupotrebi i na kraju se može razviti ovisnost.

Za razvijanje npr. ovisnosti o alkoholu potreban je duži vremenski period jer je konzumacija alkohola društveno prihvatljiva. Piju žene i muškarci, piju mladi i osobe srednjih godina kao i starije životne dobi. Piju se ‘laganija’, ali i žestoka alkoholna pića. U početku je to, kaže, društveno prihvaljivo, pije se u dane vikenda, sedmično ili u dane praznika.

– Mnogi ljudi konzumiraju alkohol, ali ne postanu svi ovisnici. Uvijek se iz tog uzorka opće populacije izdvoji određeni broj onih koji pođu tzv. uzlaznom putanjom u smislu sve češćeg konzumiranja alkohola i opijanja, sve jačim alkoholnim pićima i u sve većim količinama. U određenom trenutku do tada visoka tolerancija na alkohol počinje opadati, ovisnici postaju zaboravni odnosno razvije se amnezija, a dan ne mogu započeti bez alkohola – istaknula je.

Prema njenim riječima, najteže je da osoba sebi prizna da je ovisnik o bilo čemu, pa tako i o alkoholu. Tu važnu ulogu imaju porodica, partner, prijatelji, radna organizacija i društvena zajednica.

– Takav pacijent se treba liječiti i može se izliječiti. Iskustva ustanove, koja se 50 godina bavi liječenjem upravo ovisnika o alkoholu, su dobra jer imamo respektabilan broj rehabilitiranih i stabilnih apstinenata, bivših ovisnika o alkoholu. Svi oni imali su neki primarni motiv, upoznali su blagodeti apstinencije, imali su potporu porodice, vratili su se u svoje zajednice, porodice, radne organizacije ili uživaju u penziji kao bivši ovisnici odnosno kao apstinenti od alkohola. Popravilo se njihovo i tjelesno i psihičko stanje. Međutim, to je dugotrajan i dinamičan proces – istaknula je doc. dr. Okić.

Prvi put kad se javljaju u savjetovalište Zavoda za bolesti ovisnosti KS to su uglavnom mladi ljudi, a najčešće dolaze sa roditeljima ili starateljima. Tu je raspon godina već od 15 do 25 godina, ali i stariji. Obično su to još neizdiferencirane ovisnosti odnosno radi se o potencijalnoj štetnoj upotrebi više supstanci. Ti mladi ljudi, koje dovedu roditelji uzimaju amfentamine, ponekad zapale džoint i npr. piju pivo, puše cigarete.

– Znači, još neizdiferencirana ovisnost, u fazi štetne upotrebe. Svakodnevno u našem savjetovalištu imamo nekoliko takvih slučajeva, ali su pod kontrolom, intenzivno praćeni i uključeni su u psihosocijalne programe – kazala je.

Doktorica Okić kaže da ovisnici koji su na supstitucionoj terapiji (bivši dugogodišnji ovisnici o drogama) imaju znatno veći prosjek godina – između trideset i četrdeset, a najstariji ovisnici koji su na supstitucionoj terapiji su u ranim šezdesetim godinama života.

– Nauka je dokazala da je ovisnost hronična recidivirajuća bolest mozga, tako je treba i tretirati. S medicinskog stajališta, konzumacija droga i rizična ponašanja vezana za to predstavljaju javno-zdravstveni problem. Liječenje ovisnika je dugotrajan proces i trebao bi biti važna strateška aktivnost u programima suzbijanja zloupotrebe droga. Temaljna načela dobrih nacionalnih politika tretmana podrazumijevaju što ranije prepoznati i otkriti ovisnika, uključiti ga u programe liječenja, zadržati što je moguće duže pod stručnim nadzorom. Također, ovisnike treba štititi od stigmatizacije, s obzirom da su intenzivno izloženi društvenoj osudi i marginalizaciji – naglasila je.

Prema njenim riječima, supstituciona terapija je vrlo zastupljena u svijetu, pomaže u početku liječenja, a kod velikog broja pacijenata smanjuje štetu nastalu dugogodišnjim konzumiranjem alkohola. Dodaje da tu treba uzeti u obzir i činjenicu da mnogi od tih bivših dugogodišnjih ovisnika odlaze u terapijske zajednice tj. komune ili u inozemstvo, a među njima i onih koji su se uistinu izliječili.

– Osim toga, u toku je tretman liječenja oboljelih ovisnika od hepatitisa C, što je dosad dalo odlične rezultate – kazala je direktorica Zavoda za bolesti ovisnosti KS doc. dr. prim. Rasema Okić.