Petak, 29. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Kada normalan strah prelazi u anksioznost?

Preuzmite sliku

Anksioznost može svakodnevnicu pretvoriti u pravu bitku. Međutim, postavlja se pitanje kako prepoznati da smo prešli iz straha u anksioznost.

Piše: Tatjana Barat

Iako možemo sve češće čuti da se neko bori s ovim stanjem, ništa se ne poduzima. Termin “anksiozan” se često pogrešno koristi, a o ovoj mentalnoj bolesti se premalo priča.

“Anksioznost je stanje u kojem je objekt nepoznat odnosno nedefiniran, opasnost i prijetnja dolaze iz samoga sebe, opis anksioznosti je nejasan, traje duži vremenski period, a osjećaj je vezan za budućnost. Kod straha objekt je poznat, opasnost i prijetnja dolaze iz okoline, opis je jasan, trajanje je obično kratko. Dakle, završava čim nestane ‘opasnost’ ili ‘prijetnja’ poput važnog ispita”, kaže Andrej Prošev, specijalizant psihijatrije.

Anksioznost se može raziviti prilikom suočavanja s novom životnom ili stresnom situacijom.

Kada strah prelazi u anksioznost?

I dok je određena količina anksioznosti normalna kao reakcija na vanjske podražaje i rezultat adaptivne funkcije na okolinu te se može naučiti kontrolirati, problem nastaje kada ona prelazi u patalošku.

Do toga dolazi kada ljudi pogrešno procijene svoju sposobnost i težinu određene životne situacije. Tada anksioznost postaje patološko osjećanje. Prisutna je još dugo nakon proživljenog stresa ili prestanka opasnosti te remeti funkcioniranje osobe u svakodnevnim situacijama, kaže dr. Prošev.

Upravo je to vrijeme kada mnogi posežu za lijekovima, često kod liječnika porodične medicine, nastojeći tako privremeno „riješiti“ svoj problem kako bi mogli funkcionirati u svakodnevici. I tu nastaje začarani krug iz kojeg je nemoguće izvući se bez primjerene terapije.

Ako anksioznost značajno utječe na aktivnosti pojedinca i njegov svakodnevni život te dolazi do situacije kada je bez veće doze tableta nemoguće funkcionirati, potrebno je cjelovito liječenje. Ono se provodi i farmakoterapijom, ali i neizostavnom psihoterapijom.

Naime, u situacijama kada je anksioznost rezultat pogrešne procjene da se neko osjeća nesposobnim za nošenje sa životom, psihoterapijom se može pomoći osobi da promijeni sliku o sebi te da ne preuveliča zahtjevnost životne situacije.

Za to se najčešće koristi kognitivno-bihejvioralna terapija koja uključuje kognitivnu terapiju-izlaganje, trening socijalnih vještina, učenje tehnika opuštanja. Kognitivna terapija usmjerava se na problematične načine razmišljanja i propituje takve obrasce naučenog razmišljanja. To uključuje rad na negativnim mislima i vjerovanjima o sebi i drugima koja stoje u njihovoj podlozi.

Koriste se i tehnike opuštanja da bi se osoba naučila opustiti, prvo u situacijama koje joj ne izazivaju anksioznost, a onda i u onima koje izazivaju, govori nam dr. Prošev te ističe da pritom od velike pomoći mogu biti i vježbe disanja i opuštanja.

Napominje i da se također primjenjuju i egzistencijalno-humanistička te psihodinamsko-psihoanalitička terapija, a koja će se vrsta odabrati, ovisi o tome koja od njih najviše odgovara pojedinom pacijentu sukladno njegovoj strukturi ličnosti.

  • Zašto lijekovi nisu dovoljni?

    U brojnim je situacijama neizostavna i pomoć lijekova čiji je cilj umanjiti anksioznost, ublažiti izbjegavajuće ponašanje, umanjiti tjelesne simptome te poboljšati funkcioniranje bolesnika i njegovu kvalitetu života.

    Ipak, problem nastaje kada ih osoba koristi bez istodobne psihoterapije. Na taj način samo na neko vrijeme maskira problem i ne rješava uzrok patološke anksioznosti.

    Štoviše, dugotrajno uzimanje lijekova može stvoriti naviku i osjećaj da će se uz pomoć lijekova sve riješiti, a sve to može drastično utjecati ne samo na kvalitetu života oboljelog pojedinca nego i na živote njegovih bližnjih.

    Svakodnevno trebamo raditi na emocionalnoj pismenosti

    U pravilu je ljudima lakše kada znaju da anksioznost ima svoju logičnu pozadinu i da je ona upravo rezultat njihove procjene sebe i svoje životne situacije. Za svoje dobro i dobro naših bližnjih svakodnevno bismo trebali raditi na svojoj emocionalnoj pismenosti, odnosno sposobnosti da imenujemo svoja emocionalna stanja, zaključuje dr. Prošev.

    Praksa pokazuje da je čak i kod generaliziranog anksioznog poremećaja, odnosno dugotrajne anksioznosti, izlječenje moguće. Ipak, za svakog pojedinca njegovo će trajanje biti različito te će uključivati i uspone i padove. Ipak, priznavanje prisutnosti ovog psihičkog poremećaja prvi je korak u izlječenju. (Zadovoljna.hr)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje