Subota, 6. Marta 2021.
Tuzlanski.ba logo

Godinama je liječili od depresije, dok je konačno nisu pregledali: Stvarna dijagnoza je bila šok…

Preuzmite sliku

39-godišnja Blaine Butler godinama je liječena od depresije, uz česte epizode pogoršanja stanja, sve dok joj se 2018. nije jako pogoršalo. I dalje su je liječili od depresije, dok napokon nije bolje pregledana.

Uoči proslave Badnjaka 2018. godine bilo je očito da s 39-godišnjom Blain Butler nešto nije u redu, odnosno da joj se stanje pogoršalo, iako je to hrabro pokušala ignorisati. Nakon što je godinama patila od depresije i liječila se kombinacijama lijekova, stanje joj se opet pogoršavalo, a nakon što je opet završila u bolnici, stvarna dijagnoza šokirala je sve, prenosi 24sata.hr.

– Izgledala je grozno – prisjeća se njezina sestra Brittney Butler. Jednim okom gledala je prema unutra, brisala je ruke o hlače nakon što je pojela, a ono što je govorila, zapravo nije imalo smisla. Brittney nije htjela ništa spominjati, da se sestra ne bi osjećala još gore, no bila je uvjerena da se njena depresija pogoršala.

Mjesecima prije toga Blaine je ostala bez posla i činilo se da je zarobljena u silaznoj spirali. Pet godina mlađa Brittney trebala se vjenčati 30. decembra u Charlottesvilleu, gdje obje sestre žive. Blaine je trebala biti djeveruša i držala se prije vjenčanja, no javili su se znakovi teške depresije s kojom se uspješno borila još od studija, iako se bolest pogoršavala. Na kraju je, umjesto da prisustvuje vjenčanju, završila u psihijatrijskoj bolnici, gdje je provela šest dana.

Nepune dvije sedmice nakon otpusta, ona i njena porodica suočili su se sa šokantnom viješću koja ih je navela na veliko preispitivanje nedavnih događaja, kao i onih koji datiraju godinama unazad.

– Sretna sam da mogu krenuti dalje i da su mi stvari dosad išle od ruke – rekla je Blaine nedavno.

  • Epizodna depresija

    Blain je prvi napad depresije dobila još 2002. godine, kad je bila na prvoj godini doktorskog studija nauke o materijalima, na Kalifornijskom univerzitetu u Santa Barbari. Kako nije mogla ići na nastavu, vratila se na nekoliko mjeseci u Richmond, svoj rodni grad. Propisali su joj Prozac, oporavila se i vratila u Kaliforniju. No, šest mjeseci kasnije zauvijek je napustila školu i pronašla posao u kafiću.

    Nakon što se 2005. vratila u Richmond, počela je raditi kao istraživačica u firmi za polimerni film, a 2007. odlučila se za bolji posao u Charlottesvilleu, gdje je Brittney radila kao grafička dizajnerica.

    – Dotad sam stalno bila na lijekovima protiv depresije, ali su se mijenjali – rekla je. Povremeno je odlazila na razgovore kod psihologa te kod psihijatra koji je upravljao njenom terapijom. Činilo se da njena bolest slijedi poznati obrazac: Nakon nekoliko godina antidepresiv bi neobjašnjivo prestao djelovati, pa bi njen psihijatar propisao novi lijek i postalo bi joj bolje. Tokom godina pila je desetak različitih kombinacija lijekova.

    U međuvremenu, Blaine i njeni bližnji naučili su prepoznati znakove upozorenja za nadolazeću krizu.

    – Počela bih primjećivati ​​da hodam sporije, da ne uspostavljam kontakt očima s ljudima. Opsesivno bih čitala knjige Harryja Pottera JK Rowling, ili knjige Hobita JRR Tolkiena, koje su bile jedine stvari na koje sam se mogla usredotočiti – priča. Nakon što se 2008.  zaposlila se kao istraživačica u novoj firmi uživala je na poslu i činilo se da napreduje.

    No 2013. njeno se mentalno zdravlje opet pogoršalo. Uzela je kratkoročno bolovanje, koncentrirala se na strategiju suočavanja s novim simptomima i pomalo se vratila na posao. Četiri godine kasnije doživjela je teži slom, nakon kojeg se sporije oporavljala. Ovaj put uzela je tromjesečno bolovanje. Njen dečko, Kyle Gumlock, kojeg je upoznala 2014. godine, kaže kako je stalno znala govoriti da je užasno umorna te da je pod velikim pritiskom na poslu.

    U februaru 2018. Blaine se vratila na posao, nadajući se da će dobiti radno mjesto na kojem je pritisak manji. Umjesto toga, neposredno prije nego što će navršiti 10 godina rada u firmi, nadređeni su je pozvali i ponudili joj izbor: Ili će sama dati otkaz, ili će biti otpuštena. Odabrala je prvu varijantu i počela raditi kao poslužitelj u raznim restoranima u Charlottesvilleu.

    No svi njeni poslovi su rijetko trajali duže od nekoliko mjeseci. Otpuštena je iz svakog restorana zato što bi zaboravila narudžbe gostiju ili ih isporučiti do stola. Nastavila je posjećivati dugogodišnjeg terapeuta i psihijatra, no činilo se da je sve što rade samo to da ju filaju novim kombinacijama lijekova koji su djelovali različito, rekao je  Gumlock.

    Krajem ljeta kod Blaine su se, kako je pretpostavila, javile učestale migrenske glavobolje. Pretpostavila je to zato što je od njih bolovala i njena sestra. Zato je redovno pila Excedrin, lijek sličan aspirinu. Počela je povremeno imati probleme s ravnotežom,  žalila se na pogoršanje vida, pa ju je Gumlock više puta nagovarao da se javi ljekaru.

    – Mnogo stvari iz toga vremena nam je mutno – rekao je, dodavši kako je za to vrijeme radio dva posla, pokušavajući pokriti hipoteku na kuću koju su zajedno kupili godinu ranije. Početkom decembra Blaine je prestala uzimati psihijatrijske lijekove; jednostavno, činilo se da nisu djelotvorni.

    ‘Navikavanje na lijekove’

    Nekoliko dana nakon večere na Badnjak, Gumlock se počeo bojati da bi Blaine mogla imati poriv za samoubistvo. Nikad je još nije vidio tako potištenu. Njena majka dovezla se iz Richmonda i po savjetu njenog psihologa odveli su je hitno u bolnicu. Nekoliko sati kasnije, ljekari su je odlučili zadržati.

    – Pomislio sam: ‘Ako će to pomoći da se stanje popravi, u redu’ – prisjetila se Blaine. Bila je manje oduševljena kad je saznala da u Charlottesvilleu nema kreveta te da će ju poslati u bolnicu u Richmond, 75 kilometara dalje. Stigla je u 2 sata ujutro, 28. decembra, kolima hitne pomoći. Zapisi pokazuju da je psihijatar koji ju je pregledao opisao Blaine kao ‘spremnu za liječenje, fizički zdravu, medicinski stabilnu i s vrlo pozitivnim izgledima’. Rekla mu je da ima migrenu te da povremeno pije Excedrin, uz dopuštenje ljekara.

    – Vratili su me na lijekove, ali nisam se osjećala dobro. Ne znam kako neko očekuje da se čovjek tamo oporavi. Htjela sam što prije otići iz bolnice – kaže Blaine.

    – Shvatio sam da ne rade ništa, osim da joj daju lijekove. Njeno je oko i dalje izgledalo neugodno, a Blaine mi je rekla da joj se zavrtjelo u glavi i da je jednom pala. Brinula me mogućnost da dobiva previše lijekova – kaže Gumlock. Samo dan prije nego je trebala biti otpuštena, 2. januara 2019., bolnički psihijatar udvostručio je dozu antidepresiva koje pije. Sutradan je vidjela svog psihologa i psihijatra u Charlottesvilleu.

    Nepuna tri dana nakon povratka kući, Blaine i Gumlock bili su u kuhinji kad se ona iznenada srušila i počela povraćati. Nazvao je 911 i Blaine je odvedena na Hitnu, gdje joj je dijagnosticirana ‘vazovagalna epizoda’ – nesvjestica koja je rezultat određenih okidača, uključujući stres. Gumlock je rekao da mu je njen psihijatar rekao da vjeruje da je to zato što se ‘njezino tijelo navikavalo na lijekove’, iako ih je ranije uzimala bez posljedica.

    Dva dana kasnije ponovila se ista stvar. Brittney je rekla da ljekari sumnjaju na to da bi Blaine mogla imati infekciju mokraćnog sistema. No tokom sati koje su provele u Hitnoj,  Brittney je primijetila kako njena sestra čini neobične, trzave pokrete rukama i upozorila ljekare na to kad su je htjeli poslati kući.

    – Rekla sam im da joj je oko i dalje okrenuto krivo te da radi čudne pokrete licem i rukama – prisjetila se Brittney. Zbog toga su Brittney i njezina majka insistirale da ljekari detaljnije pregledaju Blaine, pa je dogovoreno da će provjeriti nema li možda  napade.

    Iako EEG nije zabilježio ništa, dva dana nakon što je primljena u bolnicu podvrgnuta je i MRI skeniranju mozga, nakon što je prijavila da vidi dvostruke slike, a ljekari nisu mogli riješiti problem s ‘bježanjem’ desnog oka. Slika koju su dobili tim pregledom bila je vrlo jasna, Blaine je imala tumor veličine narandže, koji napao je desni prednji režanj njenog mozga. Rekla je da je ljekar njen tumor uporedio s ‘ledenjakom koji pluta na vrhu njenog mozga’. Bilo je dokaza o herniji, potencijalno fatalnom stanju koje se događa kad se mozak istisne iz normalnog položaja.

    Tumor je uzrokovao papilernu, odnosno oticanje očnog živca, što je prouzrokovalo dvostruke slike, što je bio i razlog zbog kojeg je njeno oko izgledalo neobično. Tumor je također odgovoran za mnoštvo drugih simptoma: zbunjenost, nesvjesticu, povraćanje, glavobolje te najvjerovatnije za tešku depresivnu fazu koju je imala nedavno.

    Ljekari su rekli da joj treba operacija na mozgu i to uskoro, što je bio jedini način da se utvrdi je li riječ o zloćudnom tumoru.

    – Bila sam s njom kad su joj rekli, bilo je kao da snimamo film – prisjeća se Brittney, dok je Blaine imala drukčiji osjećaj. Osjetila je veliko olakšanje, saznavši da je pogoršanje stanja imalo organski uzrok i da to nije bila ‘samo depresija’.

    – Nisam ni pomislila da bi to mogao biti rak – rekla je.

    Zastrašujući nalaz

    Tokom 10-satne operacije neurohirurg sa Univerziteta Virginije Ashok Asthagiri uklonio je astrocitom 2 stepena, odnosno sporo rastući maligni tumor, za koji je rekao da je na tom mjestu mogao biti i godinama. Postoje četiri stepena astrocitoma, a dijagnosticiraju se kod oko 15.000 Amerikanaca godišnje. Tumor stepena 2 ne smatra se agresivnim, iako se može ponoviti kao tumor višeg stepena, dok je astrocitom stepena 4, poznat kao glioblastom i među najsmrtonosnijim je tumorima mozga.

    Tumori stepena 2 obično se liječe hirurškim zahvatom, nakon čega može slijediti zračenje ili hemoterapija. Problem je u tome što može pustiti metastaze, pa se operacijom možda ne uspije ukloniti sve, iz straha da operater ne nanese štetu mozgu ili tjelesnim funkcijama. Asthagiri kaže da problemi s vidom koje je imala Blaine ukazuju da je tumor mogao biti mjesecima u tom stadiju i nejasno je zašto ljekari koji su je pregledavali to nisu primijetili. No naglasio je da je nemoguće znati je li tumor uzrokovao i njenu depresiju.

    Depresija i promjene ponašanja jesu uobičajeni simptomi astrocitoma. No tumori na mozgu su rijetki, a depresija česta. Procjenjuje se da pogađa oko 7 posto odraslih Amerikanaca. Neurohirurg kaže kako je kod mentalnih bolesti lako zanemariti simptome koje bi možda trebalo uzeti u obzir, pa bi ljekari trebali biti pažljiviji. Jednom kad pacijent dobije etiketu, na sve se gleda kao na problem mentalnog zdravlja, a to ne mora uvijek biti tako, dodao je.

    Nakon oporavka od operacije, Blaine je podvrgnuta zračenju i hemoterapiji i završila je liječenje u decembru 2019. Trenutno je njen tumor pod kontrolom. Svaka četiri mjeseca ide na magnetnu rezonancu da se vidi stanje.

    Nakon što je godinu dana radila na dodjeli naučnih potpora, Blaine je nedavno dobila posao u biotehnološkoj firmi. Nastavila je s aktivnostima u kojima je ranije uživala: veslanju, kuhanju i šetnji sa psima. U septembru su se ona i Gumlock vjenčali.

  • Blaine Butler and Kyle Gumlock at their wedding in Richmond in September. Since treatment, she has resumed the activities she previously enjoyed: rowing, cooking and walking her dogs.

    Njeno psihološko zdravlje značajno se popravilo i novi psihijatar odvikava je od antidepresiva. Blaine je rezignirana time što nikad neće znati koliku je ulogu u pogoršanju njene depresije mogao odigrati tumor na mozgu.

    – Danas je ona potpuno drugačija, kao da je neko pritisnuo prekidač i mislim da bismo se sad mogli usuglasiti i oko toga da zapravo uopšte ne boluje od depresije – kaže Gumlock. Dodaje kako bi volio da je i ranije insistirao da Blaine posjeti ljekara zbog glavobolja i problema s vidom i nije mu jasno zašto su ljekari sve njene probleme pripisivali psihičkom stanju.

    – Definitivno osjećam da se to moglo otkriti i ranije. Mislim da ako se neko bavi depresijom, treba gledati dalje ako lijekovi ne djeluju – kaže, piše The Washington Post. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje