Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Dr. Amra Delić: Kako se nositi sa stresom tokom nesreće zbog širenja korona virusa?

Preuzmite sliku

Briga o sebi najbolji je način za ublažavanje stresa. Šta trebamo znati?

Autor teksta: Mr.sci.dr. Amra Delić, spec. neuropsihijatrije | PZU Plava Poliklinika

Slušanje, čitanje i gledanje vijesti o širenju korona virusa i u našoj zemlji može dovesti do toga da se osjećamo anksiozno, tjeskobno i da ispoljavamo znakove stresa.

Važno je znati da su znaci stresa normalna reakcija u ovakvim situacijama, i veća je vjerovatnoća da će biti izraženiji kod osoba koji se nalaze u izolaciji i čiji najbliži se nalaze u gradovima ili zemljama koji su direktno pogodjeni bržim širenjem epidemije.

U toku izbijanja zarazne bolesti, potrebno je obratiti pažnju kako na fizičko tako i na psihičko zdravlje jer stres utječe na imunitet (otpornost). Zato je važno prepoznati znakove stresa, kada su prisutni, upoznati se sa načinima koji mogu pomoći da ublažimo stres i kada je potrebno zatražiti stručnu pomoć.

Kako prepoznati znakove stresa?

Reakcije na stres mogu biti ponašajne, fizičke, emocionalne i kognitivne.

Moguće ponašajne reakcije:

– Povećanje ili smanjenje nivoa energije ili aktivnosti
– Povećana upotrebe alkohola, duhana i/ili droga
– Pojačana razdražljivost, sa izlivima bijesa i čestim svađama
– Nemogućnost opuštanja
– Smetnje spavanja
– Plačljivost
– Pretjerana briga
– Potreba za osamljivanjem na duže vrijeme
– Okrivljavanje drugih za sve
– Poteškoće u komunikaciji ili slušanju drugoga tokom razgovora
– Poteškoće s pružanjem ili prihvatanjem pomoći
– Nemogućnost da osjetimo zadovoljstvo, ugodu ili da se zabavimo

Tjelesne reakcije:

– Bolovi u stomaku ili proliv
– Glavobolje ili druge vrste bolova
– Učestalije mokrenje
– Gubitak apetita ili prekomjerno konzumiranje hrane
– Pojačano znojenje, osjećaj zimice
– Drhtanje ili trzanje mišića
– Plašljivost, trzanje na svaki zvuk

Emocionalne reakcije:

– Anksioznost ili osjećaj prekomjerne zabrinutosti i nedefiniranog straha
– Depresivnost
– Beznadežnost
– Osjećanje krivnje
– Osjećanje ljutnje
– Osjećanje junastva, euforije ili neranjivosti
– Odsustvo brige za bilo čim
– Osjećanje tuge i sl.

Kognitivne reakcije:

– Poteskoće s pamćenjem
– Zbunjenost
– Smetnje koncentracije
– Poteškoće u donošenju odluka i dr.

Kada zatražiti pomoć

Ukoliko su neki od gore navedenih znakova stresa prisutni nekoliko dana ili dvije-tri sedmice, zatražite psihološku pomoć u svojoj lokalnoj zajednici. To mogu biti centri za mentalno zdravlje i druge psihijatrijske ordinacije, udruženja psihologa i psihoterapeuta, nevladine organizacije koje pružaju psihosocijalnu pomoc i podršku i sl. Većina ovih ustanova i organizacija stavila se na raspolaganje stanovništvu putem telefona, skype-a, viber-a i drugih online i mobilnih aplikacija, kao i društvenih mreža.

Kako upravljati stresom

Briga o sebi najbolji je način za ublažavanje stresa.

Saznajte činjenice (informiranje, edukacija)

Budite u toku događanja, ali istovremeno ograničite izloženost medijima (npr. dva puta dnevno). Činjenice i informacije o epidemiološkoj i zdravstvenoj situaciji uzimajte samo od povjerljivih izvora: krizni štabovi, ministarstva zdravstva, zavodi za javno zdravstvo, Svjetska zdravstvena organizacija, stručnjaci i pružaoci zdravstvenih usluga. Samo od njih možete naučiti o konkretnoj bolesti i kako se od nje zaštititi. Također, na raspolaganju su epidemiološke službe, ljekari i drugo zdravstveno osoblje i suradnici u lokalnim zajednicama, koje u slučaju potrebe možete kontaktirati putem telefonskih linija.

Nemojte se plašiti da postavljate pitanja – otvorena komunikacija sa pružaocima zdravstvene i psihološke zaštite može pomoći da se smanje eventualne smetnje u vezi sa „socijalnim distanciranjem“, izolacijom ili karantinom. Potražite i pisane informacije koje su dostupne.

Zatražite od člana porodice da vam pribavi informacije u slučaju da ih trebate a sami ne možete da ih pronađete.

– Izbjegavajte gledanje ili slušanje vijesti 24/7 jer to povećava anksioznost i brigu.
– Ne zaboravite da posebno djeca mogu biti pogođena onim sto čuju i vide na televiziji.
– Odvojite vrijeme da se fokusirate na stvari koje vam dobro idu i koje su pod vašom kontrolom. Uspostavite dnevnu rutinu: šta ćete i u koje vrijeme raditi.

Čuvajte zdravlje:

– Zdravo se hranite i uzimajte dovoljno vode
– Izbjegavajte prekomjerne kolicine kafe i alkohola
– Smanjite pušenje ili prestanite pušiti
– Ne koristite droge
– Osigurajte sebi dovoljno sna i odmora
– Budite fizički aktivni, radite vježbe

Primijenite tehnike relaksacije:

Više je načina koji mogu pomoći da se opustimo – duboko disanje, istezanje, meditiranje, molitva/namaz, pranje lica i ruku, bavljenje hobijima ili drugim kreativnim tehnikama (pisanje, crtanje, pjevanje i sl.).

Umirite sebe tako sto ćete se između stresnih aktivnosti ili napornih zadataka malo zabaviti.

Koristite vrijeme za relaksaciju – kuhanje zdravih obroka, čitanje, slušanje muzike, aromatska kupka ili tuširanje, razgovor sa članovima porodice, šetnja i/ili rad u bašti, sadnja cvijeća na balkonu, gledanje filmova i sl.

Razgovarajte o svojim osjećanjima sa svojim najbližim i sa prijateljima.

Vodite računa i o svom fizičkom zdravlju jer ono utječe na nivo stresa.

Pauzirajte kako bi se odmorili i fokusirali na pozitivne aspekte života, kao sto su nasi odnosi sa najbližima.

Vodite računa o svom tijelu i osjećanjima. Pokušajte njegovati „zdrav duh u zdravom tijelu“.

Prepoznajte i obratite pažnju na prve znakove stresa.

Prepoznajte na koji način vaša ranija stresna iskustva utječu na vas sadašnji način razmišljanja i osjećanja u odnosu na aktualni događaj, i prisjetite se načina koji su vam ranije pomagali da se nosite sa stresom.

Važno je znati da su osjećanja napetosti, tjeskobe, straha, ljutnje, bijesa ili krivnje normalna reakcija na abnormalnu, nesvakidašnju situaciju, kao što je pojava nepoznate bolesti, čak i kad za nas ne postoji direktna prijetnja.

Povežite se s drugima

Povežite se s ljudima kojima vjerujete. To je jedan od najboljih načina za smanjenje anksioznosti, depresivnosti, usamljenosti i dosade tokom fizicke/socijalne distance, karantina i izolacije. Razgovarajte o svojim osjećanjima, razmjenite pouzdane informacije o trenutnoj epidemiološkoj situaciji i pokušajte uživati u razgovoru na druge teme kako biste se podsjetili na mnogo drugih važnih i pozitivnih stvari u vašem životu. Možete koristiti telefon, elektronsku poštu, poruke i društvene medije da biste se povezali sa prijateljima, porodicom i drugima. Razgovarajte “licem u lice” sa svojim voljenim i prijateljima pomoću Skype-a ili sličnih aplikacija.

Odvojite vrijeme da obnovite energiju i duhovnost putem molitve, meditacije ili pružanja podrške i pomoći drugima. Budite solidarni.

Borba protiv stigmatizacije osoba i porodica koje su bile u izolaciji ili karantinu.

Ako ste izašli iz samoizolacije ili karantina, moguće je da ćete biti pomiješanih osjećanja, uključujući i osjećanje olakšanja.

Kad izađete iz samoizolacije ili karantina, mogu se javiti osjećanje tuge ili ljutnje ukoliko se pokaže da naši prijatelji i voljeni imaju neutemeljene strahove od oboljenja tokom kontakta sa vama iako je utvrđeno da niste zarazni.

Najbolji način da se razriješi ovaj zajednički strah je detaljnije upoznavanje sa ovom bolešću i stvarnim rizikom za druge. Razmjena tih informacija često se smiriti strahove kod drugih i omogućiti vam da se ponovno povežete s njima.

Jako je važno da ne stigmatiziramo osobe i članove njihovih porodica koje/i su izašli iz izolacije i karantina.

Kako pomoći djeci

Pomozite djeci da pronađu pozitivne načine da izraze osjećanja, posebno osjećanja straha i tuge. Svako dijete izražava emocije na svoj način, a igra i crtanje mogu biti od pomoći u tome. Kad izraze i prenesu osjećanja u sigurnom i podržavajućem okruženju djeca osjećaju olakšanje.

Djeca treba da budu u blizini svojih roditelja, i ako je to sigurno za dijete, potrebno je izbjegavati razdvajanje djece od roditelja što je više moguće. Ukoliko je razdvajanje neophodno (npr. zbog izolacije ili rada roditelja), potrebno je za to vrijeme osigurati adekvatnu brigu o djetetu, a u periodu razdvojenosti uputno je održavati redovan kontakt s djetetom, npr. dva puta dnevno, putem telefona ili video poziva ili drugih kanala komunikacije, ovisno o dobi djeteta (npr. društvene mreže i sl.).

Što je više moguće, preporučuje se održavati svakodnevnu porodičnu rutinu ili rutinu osvježiti novim aktivnostima, posebno kada djeca moraju ostati u kući. Pridržavajte se rasporeda: doručak u vrijeme doručka, školski zadaci ili strukturirano vrijeme za igru u toku dana, poslijepodnevne aktivnosti (gledanje televizije, upotreba tablet, ali ne previše), večera, spavanje.

Učenje i “online skola” od posebnog su značaja jer vraćaju osjećanje normalizacije. Ohrabrujte djecu da nastave sa igrom i da ostanu povezani za svojim drugarima, čak i u uvjetima fizičke/socijalne distance – savremene tehnologije danas su to učinile mogućim.

U periodu pojačanog stresa i krize, uobičajeno je da djeca traže više privrženosti i postaju zahtjevnija. S djecom treba razgovarati o onome sto se događa iskreno i sukladno njihovoj dobi. Ako kod djeteta uočite zabrinutost zbog aktualne situacije, razgovor o tome olakšati će prisutnu napetost i tjeskobu. Djeca posmatraju i prate ponašanje i emocije odraslih, i najčešće ih oponašaju u pokušaju upravljanja vlastitim osjećanjima. Tim više, neophodno je da roditelji ovladaju različitim tehnikama za održavanje mentalne higijene jer, uprkos svim teškoćama, to im može pomoći da brže uspostave ravnotežu, u porodicu vrate mir, a djetetu osjećanje sigurnosti.

(Autor teksta: Mr.sci.dr. Amra Delić, spec. neuropsihijatrije | PZU Plava Poliklinika)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje