Ljekovitost bijelog luka dokazana je naučno. Adenozin iz bijetog luka sprečava stvaranje krvnih ugrušaka.

Njegove organske komponente koje sadrže sumpor smanjuju nivo holesterola i djeluju preventivno na razvoj malignih bolesti.

Aminokiseline utječu na sniženje nivoa štetnog holesterola (LDL) u plazmi, odnosno na povišenje koncentracije zaštitnog holesterola (HDL) – bijeli luk snižava nivo holesterola i triglicerida, čak i pri konzumiranju hrane s visokim udjelom masti.

Potvrđen je njegov vazodilatatomi učinak (učinak na širenje krvnih žila), pogotovo na perifernim krvnim žilama, odnosno suženim krvnim žilama glave, oka i nogu – moguća korist u tretiranju nekih vrsta glavobolje i bolnih grčeva u potkoljenicama koji se kod nekih starijih ljudi javljaju čak i nakon kraćih šetnji.

Dovodi do snižavanja krvnog pritiska za pet do deset posto.

Normalizira ubrzan rad srca. poboljšava rad srčanih krvnih žila i opskrbu srčanog mišića krvlju, što dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti trombozi, javlja Narodnilijek.com.

Djeluje na održavanje elastičnosti krvnih žila i smanjenje viskoziteta krvi.

Pospješuje probavu i rad želuca te potiče rad jetre, bubrega i prostate.

Za od davnine poznat antimikrobni učinak naučno je potvrđeno da potječe od alicina te da je vrlo efikasan kod infekcije stafilokokima. E. colli. proteusom i pseudomonasom.

Pomaže u liječenju raznih plućnih oboljenja, a izrazito je djelotvoran u liječenju gripe i bronhitisa.

Dokazan je i antiparazitski učinak – u narodu se odavno koristi za izbacivanje dječijih glista.

Dokazano je i djelovanje na herpes viruse i kvasne gljive (Candida albicans). (Tuzlanski.ba)