Depresija predstavlja ozbiljan psihički poremećaj, bolest koja se mora liječiti.

Često se u svakodnevnom razgovoru čuje termin da je netko u depresiji. Svako loše raspoloženje koje traje malo duže skloni smo opisati kao depresiju te se zbog toga, kada neko stvarno pati od ove bolesti, njegovo stanje najčešće ne shvata ozbiljno.

Bitno je znati da je depresija bolest baš kao dijabetes ili visoki krvni pritisak, i da se u mozgu događaju konkretne i mjerljive promjene.

Naši neuroni komuniciraju međusobno pomoću kemijskih tvari koje nazivamo neurotransmiteri. U depresiji je u znatnoj mjeri smanjeno lučenje noradrenalina i serotonina.

Koliko je nastanak i uzrok depresije kompleksan pokazuje i genetska sklonost razvoju ove bolesti. U porodicama oboljelih postoji 2-3 puta veća vjerojatnost za razvoj ovog poremećaja nego kod opće populacije.

Bolest utiče na cjelokupan život osobe, ukoliko ne dođe do adekvatnog liječenja stanje će se postepeno sve više pogoršavati do stepena kada više ne možemo podnijeti pritisak svijeta, onda dolazi do eskalacije. Nažalost, pravu depresiju karakterizira i smrtnost. Čak 75% bolesnika s depresijom razmišlja o suicidu, dok njih 10 do 15% i izvrši taj čin.

Bolest modernog doba

Depresija je bolest modernog doba iz više razloga, a prvenstveno zbog zapanjujućih predviđanja o porastu broja oboljelih. Prema procjenama SZO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) depresija će do 2020. godine postati drugi vodeći javnozdravstveni problem na svijetu (gledajući žensku populaciju čak i prvi javnozdravstveni problem), odmah iza ishemijske bolesti srca. Ono što nas najviše zabrinjava jeste da od depresije sve više obolijevaju djeca i mladi. U sklopu projekta “Ja, građanin” Srednje Medicinske škole u Tuzli održana je radonica “Osmijeh svima“, a pedagog škole Mirza Jahić podijelio je s učenicima poučnu priču.

‘Bolesti dvadesetog stoljeća jesu bulimija i anoreksija. Kada osoba sa bulimijom posjeti ljekara, svaki put dobije istu preporuku, krećite se. Danas, u dvadesetprvom stoljeću, kada depresija zauzima mjesto najčešćeg oboljenja, također će svaka posjeta ljekaru dati jedan odgovor, družite se.’

Kako prepoznati depresivnu osobu?

Vrlo jednostvno, ustvari samo je trebate pokušati nasmijati. Ali nažalost, to neće ići, šta god uradili, kakve god šale zbijali, nećete uspjeti nasmijati depresivnu osobu. Zamislite jedan svoj dan ili još gore dan vašeg djeteta bez osmijeha. Drugi simptomi koji karakterišu ovo oboljenje jesu ravnodušnost, aptija, gubitak životne radosti; pored ovih simptoma može doći i do poremećaja tjelesnih funkcija kao što je poremećaj sna, slabost, iscrpljenost i drugi.

Liječenje depresije kod mladih

Kao što naslov navodi, “Loše mi je, ali ne mogu reći” je jedan od glavnih problema ovog oboljenja. Kako bi došlo do izlječenja, moramo se obratiti stručnom licu. U našim krajevima ova bolest predstavlja sramotu, odnosno ne ona sama od sebe, nego odlazak u ustanove koje pomažu. Vrlo je važno davati podršku osobama koje svoj psihički život ne mogu samostalno kontrolisati. Kod mladih je najvažnija podrška porodice, bez njih sam proces izlječenja je nemoguć. Također je veoma važna i okolina, ako vidite nekoga potištenog nemojte mu okrenut leđa i ismijavati ga, pružite mu ruku, možda baš vaša ruka bude njegov spas.

Nije sramota obratiti se za pomoć | Centar za Mentalno Zdravlje Tuzla: 035 369-010