Velik broj ljudi jedva može slušati zvuk vlastitog glasa, kaže hirurg specijaliziran za liječenje pacijenata s problemima glasnica. Premda se tome u početku čudio, otkrio je i zašto je tome tako.

Kao hirurg koji uglavnom liječi pacijente koji imaju problema s glasnicama, Neel Bhatt je naučio redovno snimati svoje pacijente dok govore. Njemu su te snimke izrazito važne i vrijedne u poslu jer može primijetiti i najmanje promjene u glasu od posjeta do posjeta, a time i poboljšanja ili pogoršanja nakon operacije.

Međutim, iznenađuje ga koliko je taj proces mučan i naporan pacijentima, rekao je za CNN. Većini postane vidljivo neugodno nakon što čuju sami sebe.

“Zar zbilja tako zvučim”, pitaju se.

Neki od njih postanu toliko uznemireni da jednostavno odbiju slušati snimku, dok se kod nekih javljaju suptilni znakovi nelagode. Bhatt ističe da je uzrok tome mješavina psiholoških i fizičkih faktora, prenosi N1.

Stvar percepcije

Kao prvo, snimljeni zvuk prenosi drugačije prenosi informacije u mozak od zvuka koji proizvodimo kad govorimo. Dok glas sa snimke putuje zrakom do ušiju gdje dolazi do bubnjića odakle se pak informacije prenose u područje mozka zaduženo za zvukove. Međutim, govor se prenosi drugačije do unutarnjeg uha. Radi se o mješavini vanjskog i unutrašnjeg prijenosa.

Uglavnom zato ljudi svoj glas percipiraju kao dublji i snažniji kad govore. Snimljeni pak glas može zvučati slabašnije i više, a to kod mnogih izaziva nelagodu.

Drugi razlog leži u tome što je reproducirani glas zapravo novi glas koji naglašava razliku između vlastite percepcije i stvarnosti.

Strogi unutarnji kritičar

S obzirom na činjenicu da je glas važan i neodvojiv dio ličnosti, razlika može uznemiriti osobu. Odjednom vam se može činiti da su vas drugi cijeli život čuli posve drugačije.

Međutim, premda snimljeni zvučimo drugačije, ne znači da je glas lošiji ili ružniji. Radi se samo o tome da smo cijeli život navikli da zvučimo na određeni način pa promjena iznenađuje.

Istraživanje iz 2005. u koje su bili uključeni pacijenti s problemima s glasnicama, ocjenjivali su vlastiti glas kad su im puštali snimke. Glasove su ocjenjivali i ljekari.

Studija je otkrila da su pacijenti mahom negativno ocjenjivali kvalitetu vlastitog glasa u usporedbi s objektivnom ocjenom ljekara.

Ako se idući put trznete kad čujete vlastiti snimljeni glas, samo se sjetite da to vjerovjatno kritičar u vama pretjerano reaguje i da ste vrlo vjerojvatno prestrogi prema sebi. (Tuzlanski.ba)