Četvrtak, 26. Novembra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Zašto ne možemo da se sjetimo ničega kad smo bili bebe?

Većina odraslih ne može da se sjeti nijednog događaja prije svog trećeg rođendana, a glavni krivac za to je dječija amnezija.

Stručnjaci smatraju da bi trebalo da se fokusirate na stvaranje uspomena sa svojom djecom, bez obzira na to što ćete ih se samo vi sjećati.

Da li ste se ikada zapitali zašto se vaše dijete ne sjeća svojih prvih koraka ili proslave svog drugog rođendana? Ako pokušate da se sjetite sopstvenih iskustava iz predškolskog doba, vjerovatno se kao kroz maglu sjećate određenih događaja.

Za to je kriv fenomen koji se naziva djetinjstvo ili infantilna amnezija, odnosno prirodni i postepeni gubitak sjećanja na prvih nekoliko godina života.

Diznijev animirani crtani “U mojoj glavi” pokazuje amneziju djetinjstva na djelu, kada Bing Bong, Rajlijev prethodno obožavani imaginarni prijatelj, na kraju ostane zaboravljen u deponiji sjećanja.

Sudbina Binga Bonga, iako para srce, zapravo je nezaobilazni dio Rajlijevog odrastanja. Psiholozi vjeruju da dječja amnezija predstavlja normalan dio razvoja mozga i da se sjećanja o kojima se ne govori često, vremenom gube.

  • Kada govorimo o pamćenju, obično mislimo na sposobnost prisjećanja određenih životnih iskustava. Poznata i kao epizodna sjećanja, uključuju hipotalamus, dio mozga koji se nalazi u temporalnom režnju, koji nam nije potpuno razvijen kada se rodimo.

    Hipotalamus bi trebalo da se potpuno razvije u četvrtoj godini života, to je obično period kada djeca počinju da se sjećaju određenih stvari. Kako dijete raste, tako njegova sjećanja postaju stabilnija“ – istakla je Rachael Elward, stručnjak za kognitivnu neuronauku sjećanja.

    Postoji još jedan razlog za amneziju u djetinjstvu?

    Sally Goddard Blythe, direktorica Instituta za neurofiziološku psihologiju i autorka osam knjiga o razvoju djeteta, kaže da nemamo razvijenu sposobnost da pričamo o stvarima koje su se dogodile prije nego što smo naučili tečno da govorimo. Verbalni jezik postaje dovoljno tečan tek kada dijete napuni tri godine.

    Kada počinjemo da pamtimo svoja sećanja?

    Za većinu odraslih osoba njihovo najranije epizodno pamćenje je iz treće godine života, malo njih se sjeća događaja koji su se dogodili prije tog perioda. Ipak, akademici vjeruju da sjećanja iz ranog djetinjstva počinju naglo da se gube kada dijete napuni sedam godina.

    Patricija Bauer i Marina Larkina, sprovele su studiju na temu „pamćenja iz djetinjstva“ , u kojoj su zamolile trogodišnjake da razgovaraju sa svojim majkama o šest prošlih događaja iz njihovih života.

    Zatim su, nekoliko godina kasnije, od njih tražili da se sjete tih događaja. Istraživači su otkrili da su se djeca u dobi od pet do sedam godina sjećala više od 60 % događaja, dok su djeca u dobi od osam i devet godina zapamtila manje od 40%.

  • Ova sjećanja nisu zauvijek izgubljena. Smatra se da svjesno pamćenje počinje da se razvija od treće godine, ali prije toga, postoji senzorno-emocionalno iskustvo koje može da oživi kasnije u životu, kada se dese slični događaji i se pojave senzorni okidači.

    Odličan primjer senzornog sjećanja može biti određeni miris (najefikasniji od svih čula), koji mnogo godina kasnije, može da stvori sliku ili osjećaj prisustva naše majke.

    Blajt predlaže da pomognete svojoj djeci da pristupe svojim ranim sjećanjima, to možete da uradite tako što ćete razgovarati sa njima o stvarima koje su se desile ili im možete pokazati porodične fotografije.

    – Odlično je kada roditelji naprave album ili knjigu sjećanja na djetetove prve trenutke i rane godine. Tako djeca kada razviju svjesno pamćenje i govor, mogu ponovo da preživljavaju te momente i da ih duže zadrže u sjećanju – smatra Blythe.

  • Zašto bi uvijek trebalo da stvarate uspomene sa svojom djecom?

    Infantilna amnezija nije razlog da ne slavite prvi rođendan svog djeteta ili da svoje dvogodišnje dijete ne odvedete u bioskop. I dalje je veoma važno da radite stvari sa svojom malom djecom, iako ih se oni neće sjećati kad malo porastu.

    – Dijeljenje iskustva vas povezuje sa djetetom i pomaže mu da upozna svijet oko sebe. Dijete se možda ne sjeća određene posjete zoo vrtu, ali sigurno će se sjetiti šta je zoo vrt i imena određenih životinja – istakla je doktorka Elward.

    Mala djeca imaju razvijene druge oblike pamćenja koji ne uključuju hipotalamus, a igraju značajnu ulogu u dječijem razvoju od trenutka kada se vaše dijete rodi.

    – Sjećanje je uključeno u učenje vještina poput sjedenja ili držanja kašike. Novorođenčad u prvoj godini svog života nauče mnogo stvari i sposobni su da se sjete svojih vještina – smatra doktorka Elward. (novosti.rs)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , , ,