Nedjelja, 22. Septembar 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Ušli su u Černobil kada niko nije smio i spasili milione: Trojica heroja tada su nazvani “Odred samoubica”

Obećali su im, u slučaju da im se nešto dogodi, da će se država, iz zahvalnosti, pobrinuti za njihove porodice

Prošle su 33 godine od strahovite nesreće koja se dogodila u Černobilu koja je ostavila traga na životima nekoliko desetaka hiljada ljudi u blizini ovog nuklearnog reaktora. I dalje to ostaje primjer najgore i najteže nuklearne katastrofe u historiji, no da nije bilo tri hrabra volontera tzv. “odreda za samoubistvo” posljedice po ljudske živote bile bi puno veće.

Oni su heroji koji su na prvo mjesto, umjesto sebe i svojih života, stavili nacionalnu sigurnost. Bez onoga što su učinili katastrofa bi bila puno veća, a radijacija bi se raširila širom Evrope i jedan dio svijeta učinila potpuno nemogućim za život. Tog 26. aprila 1986. godine dvije eksplozije u jedinci br. 4 ubile su dvojicu radnika, odmah, a 29 radnika je poginulo u mjesecima koji su uslijedili. Eksplozije su ispustile 400 puta više radioaktivne prašine nego što je to bomba bačena na Hirošimu 1945. godine.

Vatra je ugašena ili lokalizovana nakon šest sati, no rijetko je ko mogao predvidjeti drugi, puno ozbiljniji problem koji se pojavio. Početkom maja reaktorska jezgra u jedinici 4 i dalje se topila. Bazen prepun vode za hlađenje ležao je ispod drugog reaktora, i brzo mu se približavao radioaktivni metal. Da je došlo do kontakta te dvije materije, eksplozija bi dovela do masovne evakuacije i oboljenja uzrokovanih radijacijom, a neki pretpostavljaju da bi taj udar izbrisao polovicu Evrope, piše Business Insider.

“Taj kontakt bi potakao drugu eksploziju koja bi nanijela nemjerljivu štetu i uništila cijelu nuklearku, uključujući i tri ostala nuklearna reaktora”, rekao je Andrew Leatherbarrow, autor knjige 1:23:40: The Incredible True Story of the Chernobyl Nuclear Disaster.

Kako bi spriječili da se to dogodi radnici su morali ispustiti vodu koja je bila ispod reaktora. No taj prostor podruma bio je potopljen pa je pristup slavinama bio jako težak, gotovo nemoguć.

Rizik je prihvatio “samoubilački odred”. Obećali su im, u slučaju da im se nešto dogodi, da će se država, iz zahvalnosti, pobrinuti za njihove porodice. Priča o onome što su učinili poprimila je gotovo mitske proporcije, no činjenica je da je njihov postupak bio krajnje nesebičan čin, piše The Vintage News.

Budući da je podrum bio jako radioaktivan muškarci su obukli odijela, a po legendi koja se pričala nakon toga, trojica su ubrzo nakon preminula zbog posljedica akutne radijacijske bolesti. No istina nije baš tako dramatična, ni jedan od njih nije umro od te bolesti, dapače, jedan je čak nastavio raditi u industriji.

Vatrogasci su ispraznili nešto vode ispod reaktora, pa je trojac s vodom do koljena ipak lakše mogao hodati tim prostorom. Jedan od njih inženjer Alexei Ananenko rekao je kako su uz pomoć lampi tražili svoj put po mračnom prostoru.

“Kada nam je snop svjetla pao na slavinu, razveselili smo se, jer su nas one vodile do ventila”, rekao je.  U knjizi na kojoj je Leatherbarrow radio pet godina on priznaje da “ulaz u podrumski dio, iako opasan, nije bio toliko dramatičan koliko je to bilo po modernim mitovima”. No time ne želi umanjiti herojski čin tih muškaraca.

“I dalje su se spustili u mračan i oštećen podrum”, rekao je.  Alexei Ananenko, Valeri Bezpalov, i Boris Baranov javili su se za zadatak koji ih je mogao odvesti u smrt. Bez njihovog hrabrog čina, milijuni ljudi mogli su umrijeti zbog černobilske katastrofe, i to ne samo oni u neposrednoj blizini, već širom Evrope. (Express.hr)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje