Na opasnoj pakistanskoj cesti nema mjesta za dekoncentrisane ili prebrze vozače jer samo jedan trenutak nepažnje može biti koban…
Cesta u pakistanskoj regiji Gilgit-Baltistan spektakularan je, ali i veoma opasan planinski put dužine 16,2 km. Makadam koji niko ne održava nema ograda koje mogu zaštiti od pada, a pred kraj puta se toliko sužava da veći automobili nemaju šanse. Tamo nema mjesta za dekoncentrisane ili prebrze vozače jer samo jedan trenutak nepažnje može biti koban. Cesta Fairy Meadows poznata i lokalnim nazivom Jaugth nalazi se u blizini jednog od baznih kampova za veličanstvenu planinu Nanga Parbat.
Jedan pogrešan potez skupo se naplaćuje dugim padom niz strminu. Opasan uspon cestom koja je taman široka za džip standardne veličine ne olakšava činjenica da prometa ne nedostaje i velika je vjerovatnost da ćete nekoga i sresti na cesti. Cesta je zimi zatvorena, ali lavine i snijeg tokom godine mogu blokirati neke dijelove puta. Juni i juli smatraju se najboljim mjesecima za avanturiste koji žele okušati sreću. Vožnja se preporučuje samo ozbiljnim ljubiteljima planina čeličnih živaca.
Makadamski put sagradili su prije nekoliko stotina godina ljudi koji su živjeli na planini Nanga Parbat, a danas se njime služe zaljubljenici u planine koji kreću na njen vrh. Nanga Parbat jedna je od ukupno četrnaest planina viših od 8000 metara, i s 8126 metara nadmorske visine, deveta najviša planina na svijetu. Južna strana, zid Rupal, smatra se najvišom planinskom liticom na svijetu, koja se uzdiže 4600 m nad svojim dnom. Prvi put ju je osvojio jedan od najboljih penjača svoga vremena, austrijski alpinist Hermann Buhl, 1953. godine kao član austrijsko-njemačke ekspedicije.
Gola planina poznata i kao “planina ubica”, smatra se trećom najpogibeljnijom planinom za alpinističke uspone nakon Annapurne i K2. Iako se danas u odnosu na polovicu 20. stoljeća broj nesreća znatno smanjio, još uvijek se radi o veoma teškom usponu. Nanga Parbat je ogroman i impresivan vrh koji dominira nad okolnim krajevima. (Punkufer.hr)
