Michaela DePrince je svjetski poznata balerina koja je nastupala u Bostonskom baletu, a čak je bila predstavljena i u muzičkim spotovima Madone.

Proslavila se zahvaljujući sopstvenom trudu i podršci dvoje ljudi koji istinski vole, njenih usvojitelja, koji su uvijek imali ogromno povjerenje u nju. Međutim, iako njena priča ima sretan kraj, ona dolazi iz neobičnog porijekla. Ovo je zadivljujuća priča o Michaelinom životu i budete inspirirani njenim životnim putem i putem do uspjeha, piše Bright Side.

Michaelin život prije usvajanja bio je daleko od jednoroga i duga. Michaela je rođena u Sijera Leoneu 1995. Roditelji su je nazvali Mabinty, ali nakon što su oboje umrli, poslana u sirotište gdje je postala samo broj. U jednom intervjuu, ona se sjeća svog života u sirotištu, govoreći: „Imenovali su nas od 1 do 27. Jedno je bilo omiljeno dijete u sirotištu, a 27 je bilo najmanje omiljeno.”, prenosi Tuzlanski.ba.

Michaela je bila broj 27, jer ima rijetko stanje kože koje se zove vitiligo. Zbog različitosti, u sirotištu su je zvali “đavolje dijete”. Djevojčica je utjehu našla u najbližoj prijateljici. Takođe se zvala Mabinty i bila je broj 26 u sirotištu. Obje devojke voljele su da pjevaju, igraju se pretvarajući se i pričaju jedna drugoj priče o tome kako bi izgledali njihovi životi da budu usvojene. Za samo jedan trenutak, život djevojčice se pretvorio u bajku.

U međuvremenu, žena po imenu Elaine DePrince, koja je živjela u New Jerseyu, sanjala je da usvoji dijete iz Afrike. Imala je planove da usvoji Mihaelinu prijateljicu, Mabinty. Ali prije nego što je otišla na put usvajanja, došlo je do neke zabune, koja je kasnije postala Michaelina sudbina. U jednom intervjuu, usvojiteljica, Elaine, prisjetila se:

„Dobila sam poziv iz agencije za usvajanje. Rekli su: ‘Koju Mabinty usvajate? Imamo ih 2.”

A onda je Elaine saznala da je drugu Mabinty odbacilo 12 porodica zbog njene kože. Nakon ovog otkrića, nije oklevala ni trenutka i donela je odluku da usvoji obe devojčice. Elaine vjerovatno nikada neće zaboraviti svoj prvi susret s Michaelom jer je bila toliko skeptična u pogledu vlastitog usvajanja.

“Stajala je tamo prekriženih ruku, stvarno ljuta”, prisjetila se Elaine. “Mislim da je samo mislila da će biti još odbijanja pred njom.” Michaelini usvojitelji postali su njeni ljubavni heroji. Tada, dok je bila u sirotištu, Michaela je bila duboko fascinirana slikom balerine koju je pronašla u novinama. Tada je počela sanjati da postane profesionalna plesačica i taj san je njegovala tokom svog ranog djetinjstva. Kada je stigla u dom svojih usvojitelja, pokazala je ovu fotografiju svojoj mami Elaine i rekla joj da sanja da ima špic cipele, baš kao prava balerina. Elejn je bila toliko dirnuta i zapanjena, i nije mogla ništa više od obećanja Michaeli da će jednog dana plesati.

Mihaelin život u SAD dobija novi, pozitivan obrt, ali u početku je djevojčica i dalje imala strah od odbijanja i čak je spavala sa upaljenim svjetlom. Ali ljubav i briga njenih roditelja izlečili su njeno srce, i ubrzo je ponovo bila u miru i počela je da sledi svoj veliki san. Sa svojim novim životom, Michaela je počela vrijedno raditi na ostvarenju svog svetog sna, što joj je donijelo veliku nagradu. Konačno, kako se udomaćila u svom novom životu, Michaela je uspjela na časovima plesa i namjerila se da postane profesionalna balerina.

Shvatila je da će se suočiti sa izazovima. Konkretno, bila je veoma zabrinuta zbog svog vitiliga. Prije svog prvog nastupa, zamolila je majku da joj kaže da li vidi fleke na svom tijelu sa mjesta gdje je sjedila u publici. Elaine se prisjetila:

„Rekla sam, ‘Ne, ne baš.’ Izgledale su kao prašina od piksija. A ona kaže: ‘O, dobro. Sada mogu biti profesionalna balerina.”

Sa 17 godina postala je najmlađa balerina koja je nastupila u Dance Theatre of Harlem u New Yorku. Kasnije ju je angažovao Holandski nacionalni balet, a sada Amsterdam naziva svojim pravim domom. Ona to prihvata kao san koji se ostvario, ali i uspeh koji je zaslužila.

“To nije bajka, znate”, rekla je. “Morate naporno raditi. Mnogo je gubitaka, mnogo bola. Ali, znate, izvođenje? Volim to.”

Michaela ima svog uzora, jednu od prvih crnih balerina po imenu Lauren Anderson. Mlada žena je napisala autobiografsku knjigu o svojoj životnoj priči, a sada je Madona izrazila želju da režira film o Mihaeli, a priznala je da je, kada je saznala za balerinin put, bila prosto zaprepašćena.

Dok je najavljivala svoje planove za film, Madona je napisala: „Michaelino putovanje mi je duboko odjeknulo i kao umjetnici i kao aktivistkinji koja razumije nevolje. Imamo jedinstvenu priliku da rasvijetlimo Sijera Leone i dozvolimo Michaeli da bude glas za svu djecu bez roditelja uz koju je odrasla. Čast mi je da oživim njenu priču.” (Tuzlanski.ba)