Bio je ovo zadnji pripadnik grupe drveća koja je nekad rasla u ovom dijelu pustinje. Njegovo korijenje uspjelo je dosegnuti izvor vode udaljen 36 metara…

Svima su nam poznati prizori afričkog osamljenog drveća u savanama, usred ničega. No, nekako ipak podrazumijevamo da bismo, šećući malo dalje, pronašli novu vegetaciju. I bili bismo u pravu.

Pa ipak, sve donedavno u Nigeru je postojalo drvo koje je postalo simbol regije: koliko je djelovalo usamljeno, toliko je bilo i čudesno s obzirom da kilometrima oko njega nije bilo ničega.

Najusamljenije drvo svijeta zvalo se Tenere drvo, prema nigerskoj regiji u kojoj se nalazilo. Čak 300 godina vjerovalo se kako je ovo jedino drvo u krugu od čak 400 kilometara. Kasnije je otkriveno kako 150 kilometara dalje, u selu Timia, raste tzv. „izgubljeno drvo“, prenosi punkufer.hr.

No, to i dalje ne umanjuje njegov značaj, a pogotovo dirljiv prizor ovog oblika života usred ničega. Bio je ovo zadnji pripadnik grupe drveća koja je nekad rasla u ovom dijelu pustinje. Njegovo korijenje uspjelo je dosegnuti izvor vode udaljen 36 metara.

Akacije poput ove česte su u Africi, naročito u afričkim savanama iako ih se može pronaći i na Bliskom istoku. Mogu narasti oko 20 metara u visinu, a prilično su izdržljive kada je riječ o sušnim (ali i vrlo hladnim) razdobljima, pješčanom terenu i siromašnoj zemlji.

Tragičan kraj usamljenog drveta

Primijetio ga je još 1939. godine zapovjednik Michel Lesourd koji se nije mogao načuditi prizoru. Osim što je nevjerovatan sam po sebi, čudila ga je i činjenica da ga brojni karavani koji ovdje prolaze nisu iskoristili: deve ga nisu obrstile, a Tuarezi nisu koristili njegovo granje za grijanje u hladnim pustinjskim noćima ili za pripremu vatre za kuhanje. Očito su ga i oni poštovali do te mjere da je bila zabranjena ikakva intervencija u čudo Majke prirode.

Dvadesetak godina kasnije, francuski istraživač Henri Lhote došao je u Tenere vidjeti drvo i ostao shrvan pred prizorom: zeleno drvo koje je nekad cvalo sada je izgledalo uvenulo i sasušeno, a bila su vidljiva i oštećenja na njemu. Kako su ga nomadi smatrali gotovo svetim, preostalo je zaključiti samo da mu je neko zlonamjeran nanio štetu.

Konačno, 1973. godine ovo drvo srušio je vozač kamiona. Gotovo nevjerovatna vijest potresla je sve koji su prolazili ovim putevima u svojim karavanima, ili dolazili kao profesionalni istraživači diviti mu se. Ubrzo se proširila glasina da je nepoznati libijski vozač očito bio pijan – jer kako se inače mogao zabiti u jedinu prepreku u ovoj pustoši?

Drvo je preneseno u Nacionalni muzej Nigera, a na njegovo mjesto postavljena je metalna skulptura koja mu je trebala odati počast.

Njegovu titulu „najusamljenijeg drveta na svijetu“ sada nosi smreka na novozelandskom otoku Campbell, koju je posadio čovjek prije stotinu godina. Njegov prvi komšija udaljen je čak 222 kilometra.  (Tuzlanski.ba)