Mnogo ljudi često postavlja pitanje šta se dogođa nakon što napustimo ovaj svijet. Šestero ljudi koji su doživjeli kliničku smrt podijelili su svoje priče i prisjetili se svojih različitih iskustava.

Smrt je i dalje tajanstvena uprkos ogromnom naučnom napretku i niko ne može znati što se sigurno događa nakon nje sve dok im se to ne dogodi. Naravno, postoji puno popularnih teorija o bijelim svjetlima i kako vam se život filmski odvrti pred očima – ali koliko tu ima istine?

Jedini uvid imamo u podatke o ljudima koji su bili medicinski mrtvi, a zatim oživljeni, od kojih su neki na Redditu ispričali svoja iskustva o tome kako im je bilo ‘umrijeti’. Njihova iskustva se zaista jako razlikuju.

1. Poput čitanja knjige

Prije pet godina monitormonkey je bio podvrgnut velikoj operaciji tokom koje je iskrvario, uslijed čega je bio mrtav nekoliko minuta.

– Probudio sam se u nečemu što je izgledalo kao svemir, ali nije bilo zvijezda niti svjetlosti. Nisam lebdio, samo sam bio tamo. Znao sam da negdje u blizini ima svjetla i ljubavi, ali nisam se žurio niti imao potrebe da odmah odem tamo. Sjećam se da sam razmišljao o svom životu, ali to nije bilo poput montaže.

Više kao da sam besposleno prelistavao knjigu, a isječci su se tu i tamo pojavljivali. Šta god bilo, promijenilo je moje mišljenje o nekoliko stvari. Još se uvijek bojim umrijeti, ali se ne brinem što će se nakon toga dogoditi – opisuje monitormonkey svoje iskustvo.

2. Posjet bliske osobe

Schneidah7 je pao s motocikla dok je vozio brzinom od 50 km/h i bio je klinički mrtav kada su ga odvezli u bolnicu. Dok je ležao na cesti prije dolaska hitne pomoći, neko ga je došao ohrabriti.

– Sjećam se samo da sam bio na pločniku i stvari su polako postajale crne i tihe. Jedini razlog zbog kojeg nisam zaspao bio je bizaran trenutak u kojem sam čuo kako neko viče: Hajde, čovječe, ustani. Ustani! – napisao je korisnik.

– Tada mi je netko krenuo lupati po kacigi. Kad sam otvorio oči, vidio sam brata kako čuči na pločniku pored mene. To je bilo jako neobično jer je moj brat umro od predoziranja prije nekoliko godina. Jedino čega se sjećam jest da je pogledao na sat i rekao nešto poput: ‘Oni će uskoro biti ovdje’, a zatim otišao. Volio bih da mogu detaljnije to objasniti, ali iskreno se ne sjećam puno toga i još uvijek imam problema s pamćenjem radi posljedica nesreće – zaključio je.

3. Vrt

Iako su mnogi korisnici opisali svoju ‘smrt’ kao prazninu, IDiedForABit je imao drugačije iskustvo nakon alergijske reakcije zbog koje mu je stalo srce.

– Sjećam se osjećaja usisavanja unatrag, izuzetno sporog, poput povlačenja kroz vodu, a crnilo je počelo nestajati. U jednom trenutku je skroz nestalo i vidio sam vrt. Nije bio ispunjen cvijećem, već samo prašinom i travom. U sredini je bilo igralište s vrtuljkom i dvoje djece koji su trčali oko njega. Dječak i djevojčica – opisuje

– Teško je to opisati, ali dobio sam osjećaj kao da mogu birati želim li ostati ili otići, ali svaki put kad bih se pokušao vratiti natrag zadržao sam se na mjestu. Prošao sam kroz sve razloge zbog kojih sam se želio vratiti, i kad sam rekao prisutnima da ne želim napustiti svoju majku, napokon sam se krenuo vraćati. Srce mi je zastalo na šest minuta – ispričao je.

4. Uporno odgađanje

Kao tinejdžer, TheDeadManWalks išao je mjesecima na hemoterapiji kada mu je odjednom nos počeo nekontrolirano krvariti. Zbog sepse i infekcije njegovo se stanje pogoršalo, zbog čega je doživio kliničku smrt.

– Najgori dio svega toga je činjenica kako se to sve može činiti mirnim i spokojnim. To je poput želje da u 7 ujutro pritisnete dugme za odgodu alarma. Možda ga jednom ili dvaput i pritisnete, ali onda se sjetite da morate na posao ili u školu i da taj san mora pričekati jer još uvijek imate posla – opisuje on.

5. Bilo je kao san

Altburger69 ni susret sa smrću nije spriječio da zbija šale. Naime, ona je imala srčani udar prošle godine i srce joj se zaustavilo tri puta u hitnoj službi.

– Navodno, svaki put kada su me ‘elektrošokirali’ sam se probudila i svaki puta rekla osoblju drugačiju šalu. Nije bilo svjetla niti bilo čega drugog. Imala sam osjećaj kao da sanjam – napisala je.

6. Nema ničeg poslije

Nakon nesreće na motociklu, Rullknuf nije disao i stao mu je puls. Zgrčio se i ukočio. Nakon dvije minute, njegov prijatelj ga je uspio reanimirati.

– Za mene je to bio samo prekid. Nema snova, vizija, ničega. Navodno sam deset puta pitao što se dogodilo i sretan sam i dan što sam ostao živ – tvrdi on. (24sata.hr)