U vijetnamskom selu Suoi Ho u blizini Hanoia, lokalno stanovništvo koristi tehniku iz XIII vijeka koja predstavlja specifičan vid umjetnosti.

Naime, papir Dó, koji se ovdje proizvodi, pravi se kore drveta Rhamnoneuron balansae, poznatoj po tome što je izuzetno bogata celulozom. Riječ je o grmu iz porodice Thymelaeaceae, koji se može pronaći na zapadu Vijetnama i u kineskoj provinciji Junan.

Stoga proizvodnja papira Dó nije karakteristična samo za Suoi Ho, već se nekoliko sela bavi ovom umjetnošću.

Stari recept

Kora ovog drveta se, otkrivaju stanovnici ovog sela, natapa u krečnoj vodi oko tri mjeseca, sve dok ne omekša toliko da se razdvoji od pulpe. To je tajna predaka koju su današnji majstori uspjeli da podignu na sasvim drugi nivo – umjesto tri mjeseca, to danas traje 24 sata. Potom se pulpa ravna dok njeni slojevi formiraju listove papira. Sedmicama zatim, oni se suše pod sunčevom svjetlošću, a rezultat je gotovo nevjerovatan: papir mekan na dodir i očaravajućeg izgleda, koji fascinira sve koji su ga ikada dodirnuli.

Zanimljivo, on je otporan na vlagu, privlači termite znatno manje nego što biste očekivali, a mastilo se ne izliva papiru Dó. Najinteresantnije od svega je to što, koliko je poznato, on može da traje najmanje osam stotina godina.

Zahvaljujući svojoj dugovječnosti, ovaj papir ima važnu ulogu u narodnoj tradiciji i kulturi u Vijetnamu, a posebno u slikarstvu. Takođe, brojne tajne prošlosti ispisane su upravo na papiru Dó. (nationalgeographic.rs)