Zbog velikog broja sukoba, ali i saobraćaja koji se ovdje odvijao u lošim vremenskim uslovima, mnogi brodovi jednostavno su nestajali s površine jezera i ostajali zaboravljeni stotinu godina na dnu.
Čuli smo za morske obale koja su postale groblja brodova, za potopljena naselja koja izrone kad jezera presuše, pa čak i za aferu Moby Duck zbog koje danas svjetskim oceanima plutaju stotine gumenih patkica… U kategoriji vodenih površina s neobičnom pričom nalaze se i ogromna jezera u Kanadi i SAD-u, koje imaju vlastito „groblje brodova“.
Jezero Superior jedno je od velike petorke, Velikih jezera Sjeverne Amerike, najveće jezero svijeta po veličini površine (82.000 km2) te treće jezero svijeta po volumenu. Pet velikih jezera proteže se s obiju strana američko-kanadske granice, a među njima je i ogromno jezero Ontario, po kojem je kanadska pokrajina Ontario dobila ime.
Čak i njegovo ime u prijevodu s jezika autohtonih stanovnika znači ‘veliko jezero’. Njegova najveća širina je 85 kilometara, dužina 311 kilometara, a dubina 244 metra. Zaista, grandiozni epiteti nisu samo prazne riječi.
Zbog velike površine jezera se ne smrzavaju zimi, barem ne u potpunosti. Svega nekoliko puta u istoriji led je prekrio cijelu površinu jezera, a 1812. je prigodno poslužio britanskom zapovjedniku u bitci da „otkliže“ na drugu stranu.
Groblje brodova
Nije to bio jedini sukob na jezerima između tada zaraćenih flota Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a. Zbog velikog broja sukoba, ali i saobraćaja koji se ovdje odvijao u lošim vremenskim uslovima, mnogi brodovi jednostavno su nestajali s površine jezera i ostajali zaboravljeni stotinu godina na dnu, prenosi punkufer.hr.
Područje u kojem se iz jezera nastavlja rijeka St. Lawrence naziva se grobljem jezera Ontario, upravo zbog nevjerovatnog broja potopljenih brodova koji su pronađeni na dnu. Do sada je dokumentovano čak 70 brodova, no pretpostavlja se da ih ima još stotine.
Većina „mrtvih“ brodova potiče iz 19. stoljeća i nisu baš male brodice kakve bi možda neko očekivao od jezerskih brodova iz davnih vremena. Neki od njih dugački su stotinu metara, teški stotine tona i bilo je potrebno mnogo truda da se pažljivo iznesu na površinu.
Njihova istorija i fascinantna količina na dnu jezera dugo vremena nisu bili prepoznati, no danas bude sve veći interes okolnih stanovnika, šire javnosti, medija i ronioca koji rado na YouTubeu dijele snimke sa svojih istraživačkih avantura. Naročito su fascinantni prizori brodova u uvalama jezera kod mjesta Tobermory na jezeru Huron, koje također spada u Veliku petorku.
Entuzijasti druge vrste u moćnim jezerima vidjeli su drugačiji izazov: ko ih može preplivati? Tokom 20. stoljeća zabilježena su prva službena i uspješna plivanja s jednog kraja na drugi na Velikim jezerima, a svega nekoliko ljudi uspjelo je preplivati svih pet jezera. (Tuzlanski.ba)
