U Sovjetskom Savezu je kasnih 40tih godina proveden jedan eksperiment o kojem ima jako malo službenih informacija, a kad pročitate o čemu se radi, neće vas ta činjenica ni čuditi.
Naučnici su željeli saznati šta se tačno događa s ljudskim mozgom nakon 30 dana nespavanja. Učesnici, tačnije “pokusni kunići”, su bili zatvorenici sibirskog zatvora, ukupno pet zatvorenika je smješteno u posebno pripremljenu sobu. Oni su bili politički zatvorenici, koji su prozvani “državnim neprijateljima” u Drugom svjetskom ratu.
Da bi ostali budni, naučnici su im davali razne stimulsane, među njima i plin. Kao nagrada za izdržljivost je trebala biti sloboda, a kao i svakom zatvoreniku, ta je ideja bila primamljiva.
Prva sedmica je protekla normalno
Soba je bila ozvučena, a naučnici su situaciju promatrali sa sigurne udaljenosti, iza dvostrukog stakla koje je bilo smješteno iza ogledala. Prvih nekoliko dana je sve bilo normalno, međutim petog dana je razina stresa porasla. Nakon toga su zatvorenici prestali pričati jedni s drugima, a u mikrofon su šaptali čudne stvari.
Već devetog dana, ponašanje zatvorenika je prestalo biti “normalno”. Počeli su vrištati, trčati po sobi i urlati bez prestanka. Nakon toga su derali knjige, i stranice lijepili fekalijama na ogledalo. Zbog toga ih znanstvenici više nisu mogli promatrati, samo čuti. A nije bilo puno toga da se čuje. Stanje zatvorenika je postajalo se gore i gore.
U jednom trenutku su naučnici odlučili da prekinu eksperiment, ali se situacija odjednom naglo smirila. Tri dana zatišja. Naučnici su preko razglasa rekli da je eksperiment gotov, da legnu na pod i da će ih pustiti na slobodu.
Međutim, glas iz sobe je rekao: “Više ne želimo da nas oslobodite.”
U periodu koji je slijedio, naučnici su razmišljali šta da rade dalje. Tek 15tog dana su zaključili da je jedino rješenje da prekinu eksperiment.
Sobu je preplavio svjež zrak, kako bi isparili svi stimulansi. Zatvorenici, nimalo sretni s nastalom situacijom, su preklinjali naučnike da vrate plin za stimulaciju i da ih ostave u sobi.
Vojska je zatekla užasan prizor
Vrata su otpečaćena, i vojska je prva ušla u sobu. Zatekli su vrlo uznemirujuć prizor, gotovo kao da su ušli u horor film. Jedno mrtvo tijelo je ležalo na podu u lokvi krvi. Na licu nije imao ni kožu ni meso. Drugi su bili osakaćeni. Povrede su djelovale kao da su ih zadali sami sebi. Abdomen je kod svakog zatvorenika bio otvoren, a jeli su svoje vlastito meso. Četvorica zatvorenika koji su bili živi, su na grčevit način pokušavali ostati u sobi, i opirali su se vojnicima i pokušajima da ih iznesu iz prostorije. Zamislite koliko se jako željeli ostati u toj sobi, kad je jedan od njih umro nakon što je čitave tri minute tijelom udarao u zid samo kako ga ne bi izvukli iz sobe.
Ostali su prebačeni u bolnicu. Jedan od zatvorenika je iz straha od anestezije, pokušavao se na sve načine otrgnuti i tom prilikom je polomio svoje kosti. Kada je medicinsko osoblje napokon uspjelo ubrizgati anesetitk, srce mu je u istom trenutku stalo i umro je na operacijskom stolu.
Druga dvojica, jedini još uvijek preživjeli, su operisani na živo. Intenzivna bol im nije nimalo smetala, čak su se čitavo vrijeme smijali luđački što je itekako izluđivalo doktore.
Na pitanje zašto se žele vratiti u sobu, jednoglasno su odgovorili: “Moram ostati budan.”
Sve je zataškano
Činjenica da se jako malo zna o ovom eksperimentu nije ni začuđujuća jer je čitav slučaj zataškan.
Naučnici su ih namjeravali eutanazirati, ali s vrha im je naređeno da se eksperiment nastavi. Dobili su naređenje da tri naučnika uđu u sobu sa zatvorenicima za kaznu zbog loših rezultata eksperimenta, prenosi 100posto.hr
U tom trenutku je vođa naučnika poludio, uzeo je pištolj i ubio vojnika koji je nadgledao čitav eksperiment i jednog zatvorenika.
Uperio je pištolj u jedinog zatvorenika koji je preživio, i upitao ga: “Ko si ti? Moram znati”, zatvorenik mu je odgovorio:
“Zar si zaboravio? Mi smo ti. Mi smo ludilo koje se krije u svima vama, ludilo koje čući u najdubljem kutku vašeg životinjskog uma, ludilo koje moli da bude oslobođeno. Mi smo ono što se svaku noć krije u vašim posteljama. Mi smo ono što uspavate svaku noć kada odlazite u luke snova u koje se ne možemo probiti”, kazao je muškarac čudnim glasom, a naučnik ga je ubio metkom u srce. Kada je umirao, zatvorenik je prošaptao: “Tako… Blizu…Slobodi…”
U trenutku kad je zatvorenik umro, stigla je i vojska. Naučnik je uhapšen i prebačen u Sibir. Čitavo postrojenje je spaljeno do temelja.
Eksperiment se nikad nije završio, a ni ponovio. Događaj je prerastao u ubranu legendu koja se i dan danas prepričava u visokim vojnim krugovima. Ovaj eksperiment je inspirisao nekoliko horor filmova koji su jako brzo postali hit. Međutim, malo ko zna da se iza tih horor filmova krije zapravo istinita priča. Jedan od njih je istoimeni film “The Russian Sleep Experiment”, koji je svjetlo dana ugledao 2015.godine. (Tuzlanski.ba)
