Rade samo najgore i najteže poslove, poput skupljanja izmeta, nošenja leševa, lovljenja štakora… Ne idu u školu i ne ulaze u hramove, drugi ih ne žele dodirnuti niti pogledati direktno u njih. Zabranjen im je ulazak u restorane i kafiće, u prodavnicama im se hrana baca na pod, umjesto da im se preda u ruku…

Ovakav neljudski život i dan danas vodi nekoliko miliona Indijaca koji su pripadnici najniže kaste. Oni su daliti ili „nedodirljivi” i njihov je položaj određen pripadnošću sloju društva koje, prema vjerovanju, nema niti jednu varnu, odnosno nijedan dio božanstva Purushe, prenosi putnikofer.hr.

Daliti ili “nedodirljivi” najniža su kasta u Indiji koja, prema vjerovanju, nema niti jednu varnu i stoga ih druge kaste smatraju nižim bićima

Koliko god se zadnjih decenija njihov položaj u urbanim sredinama pomalo mijenja nabolje, diljem Indije u manjim mjestima i ruralnim predjelima oni i danas žive kao i njihovi preci prije nekoliko stotina godina: diskriminisani, neobrazovani, u siromaštvu, često bez pristupa hrani i pitkoj vodi. Daliti se smiju miješati samo za Dalitima, a njihovi potomci nasljeđuju kastu i status, a često i grozne poslove koje rade njihovi roditelji. Jedina šansa za bijeg iz začaranog kruga je odlazak u gradove i urbane sredine gdje je djeci moguće obrazovanje, no većina „nedodirljivih” za putovanje i školovanje nema novca jer često nemaju ni za svakodnevni objed.

U svijetu se za barbarski odnos prema pripadnicima ove kaste glasnije čulo tek 2014. godine, nakon što su dvije dalitske djevojčice brutalno silovane i obješene na drvo. Iako je nasilje prema pripadnicima dalita oduvijek bilo često, a posebno seksualno nasilje prema ženama, nakon ovog zločina njihova porodica i zajednica nisu htjeli šutjeti. Odbijali su predati leševe dok se ne kazne počinitelji. Vijest o zločinu i protestu obišla je cijeli svijet.

Formalno stvari idu nabolje, ali u praksi, život većine njih i dalje je pakao…

Na papiru se čini da stvari za dalite idu na bolje. Ustavom su formalno zabranili kastinsku diskriminaciju, no hinduizam i njegovi kruti društveni kodeksi i dalje imaju jak uticaj na svakodnevni život u Indiji. Oni koji uspiju napustiti sela, otići u gradove i završiti škole na kraju se mogu izvući iz mračne sudbine svoje kaste. Najbolji je primjer Ram Nath Kovind, izabran za predsjednika Indije 2017. godine. Svjetski su mediji oduševljeno pisali i o Ashoku Khadeu, danas milioneru koji se obogatio na energentima, a koji je odrastao skupljajući s roditeljima izmet, više gladan nego sit.

Poznati borac za prava „nedodirljivih” bio je Mahatma Gandhi (pripadnik „trgovačke” kaste Vaisya), koji je smatrao „nedodirljivost najvećom sramotnom mrljom hinduizma”. Iako s razvojem tehnologije i sve dostupnijim obrazovanjem sistem kasta u Indiji gubi na važnosti, ne treba zaboraviti da u zemlji s više od milijardu stanovnika njih gotovo 70 posto živi u ruralnim područjima u kojima se promjene događaju sporo i u kojima će daliti, nažalost, još dugo živjeti u teškim, diskriminirajućim i nehumanim uslovima.  (Tuzlanski.ba)